BEZ IKAKVE SUMNJE: Ovo je 6 sigurnih znakova da joj se sviđaš!

Dating > BEZ IKAKVE SUMNJE: Ovo je 6 sigurnih znakova da joj se sviđaš!

Click here: ※ BEZ IKAKVE SUMNJE: Ovo je 6 sigurnih znakova da joj se sviđaš! ※ ♥ BEZ IKAKVE SUMNJE: Ovo je 6 sigurnih znakova da joj se sviđaš!

Rijeka izvire na jednom mjestu, a nosi nafaku stanovnicima drugog mjesta, presijeca predjele, prodire kroz brda i brežuljke, pa stiže do mjesta koje joj je Allah, dž. Pola sata poslije, vrludajući pločnikom s rukom na Samovu ramenu, baš kao prava majka pratim ga u školu.

Sto radite u mojoj kuhinji? Seksi Tata gleda me sa zanimanjem. Bahatost je nuz pojava, koja daje krila upravo takvom obrascu života. Salat i selam našem Poslaniku i svima ostalima. Allah Uzvišeni njih čuva i štiti i pomaže ih protiv njihovih neprijatelja. Kosu mi je pokrila tijesnom, pletenom momarskom kapom, a lice mi je namazala cmom kremom od povrća. Imam Ahmed prenosi da je Muavija ibn Džahime došao Vjerovjesniku, s. Katkad mi dođe da sve budilice pomaknem jedan sat unatrag da bih pokazala Tomu kako svijet neće propasti ako sve bude kasnilo jedan sat.

Kad danas povučem paralelu sa NASA-om i njezinim pilićima koji ga pile po žnorici, sjetim se na SATELITA, jer i NASA ima svog SATELITA. Ipak, uzeo je dva kovčega s otoka prije nego je iskrcao svog putnika, kojeg svi smatraju ludim. Samo jedan preţivjeli, Iker, ţrtva ponuđena proţdiratelju.

Florinda Donner - Vještičin San - Na tvoju sreću, to nisu potanke upute koje tražiš od mene. Skačem iz kreveta šokirajući uspavane mišiće neuobičajenom agilnošću.

CHRISTIAN JACQ Misteriji Ozirisa DRVO ŢIVOTA Naklad a Iako sve ostane postojano i u vječnom obnavljanju, to je zato što se tijek Sunca nikada ne prekida. I ako sve stvari ostanu savršene i jedinstvene, to je zato što misteriji Abidosa nikada nisu otkriveni. Jamblique, Misteriji Egipta CHRISTIANJACQ Misteriji Ozirisa DRVO ŢIVOTA 1 Iker otvori oči. Nije se mogao pomaknuti. Svezanih stopala i zaglavaka, bio je čvrsto privezan za glavni jarbol jednog velikog broda, koji je plovio umjerenim tempom mirnim morem. Obala kojom se šetao na kraju jednog radnog dana, pet muškaraca koji su ga napali udarajući ga štapovima, praznina... Tijelo mu je bilo bolno, glava u vatri. Jedan bradat, krupan čovjek mu se pribliţio. Lijepa građevina, zar ne? Upravo mi je to trebalo da ispunim svoj zadatak. No čekaj samo, mogu ti povjeriti da smo se uputili prema zemlji Pounta. To je samo priča za djecu! Moja ekipa ne sastoji se od sanjara, već od grubih veseljaka koji će se obogatiti, jako obogatiti. Ja ţelim samo postati pisarom. Vidiš, more je jednako opasno i nepobjedivo boţanstvo kao i Seth. Kad se iduća oluja obruši na nas, znat ću kako je treba pripitomiti. Trebat će joj samo prinijeti veliku ţrtvu kako bi se moglo doći do Pounta. I zato ćemo te baciti u valove. Umirući davljenjem, ti ćeš nas zaštititi. Umrijeti u petnaestoj godini, iz nepoznata razloga, nije li to bio vrhunac nepravde? Bijesan, uzalud se pokušavao osloboditi svojih okova. Siroče, kojeg je podučavao jedan stari pisar koji ga je zavolio, Iker je pokazao vrlo ţivahno zanimanje za studij. Zbog njegove upornosti, nesumnjivo bi ga angaţirala administracija nekog zamka, gdje bi provodio svoje sretne dane. No, nije više bilo ničega, osim te ogromne vodene širine koja će ga progutati. Noseći veslo na ramenu, jedan mladi mornar prošao je pored zatvorenika. Bilo bi te glupo utopiti prije vremena, Barem ćeš, umrijevši kad to bude neophodno, biti koristan. A sada, daj nam mira! Ako ne, časti mi Oštrice Noţa, odsjeći ću ti jezik. Njegova je sudbina bila zapečaćena. Prije nego nestane, htio bi barem dobiti odgovor na to pitanje. Kako je jedan pisarski šegrt bez novca mogao prijetiti moćnom faraonu Sezostrisu, trećem od imena, koji je vladao Egiptom jednom rukom? Uistinu, kapetan mu se samo rugao. Njegova banda razbojnika dočepala se prvoga koji je naišao. Kornjačino Oko dao mu je malo vode da popije. Ne izgledaš kao mornar. Onda bi me mogli osloboditi! Tvoja sudbina je da postaneš ţrtvom. Prihvati je, uţivaj u tom veličanstvenom spektaklu. Što ima ljepše od mora? Nepokretno leţeći na mostu, većina je mornara drijemala, čak je i kapetan zadrijemao. Iker je prešao granicu očaja. Skupina razbojnika bila je odlučna u tome da ga pogubi, i što god se dogodilo, nije imao nikakva izlaza. Mladi čovjek je bio uţasnut idejom da će ga progutati more, daleko od Egipta, bez i najmanjeg obreda, bez sprovoda. I osim fizičke smrti, bilo je to ništavilo, kazna namijenjena samo kriminalcima. Kakvo je zlo počinio da je zasluţio takvu sudbinu? Iker nije bio ni ubojica ni kradljivac, nije ga se moglo optuţiti ni za laţ ni za lijenost. Međutim, našao se ovdje, osuđen na najgore. U daljini, površina se vode bljeskala. Iker je vjerovao da je riječ o jednostavnoj igri odsjaja, no pojava se širila. Plima se povećavala, jednako brzo kao što se i divlja zvijer baca na svoj plijen. U istome trenutku stotine malih oblaka, koji su se pojavili niotkuda, prekrili su nebo i stvorili čvrstu, crnu masu. Grubo prekinut iz svog drijemeţa, kapetan, pun nevjerice, promatrao je to otpuštanje snaga. Svi na svoja mjesta! Ĉim je bio odvezan, Iker se počeo boriti. Naravno, nije imao nikakvih izgleda da porazi svog protivnika, no umrijet će časno. U trenutku kad je oštrica zasjekla njegovo meso, munja je proparala oblake i preobrazila se u plameni jezik koji je zasuo Oštricu Noţa. Mornar se obrušio urlajući. Nijedan mornar, a svi su bili iskusni, nije nikada vidio uţas sličan ovome. Zgrčeni, svjesni da je svaka njihova kretnja uzaludna, ostali su nepokretni, obješenih ruku, očiju prikovanih za val koji se uţasavajućom grmljavinom obrušio na Brzu. Prsti njegove desne ruke zgrabili su nešto mekano i vlaţno. Da, to mora da je bio pijesak. Tako, tlo drugog svijeta bilo je jedna pustinja natopljena nezasitnim morem, nesumnjivo nastanjena uţasnim bićima koja su proţdirala osuđenike. Da, još je uvijek imao ruku, Iker je moţda imao i nogu, dakle oboje. Micali su se, i njegova lijeva ruka. I mladi se čovjek usudio otvoriti oči, a potom i podignuti glavu. Veličanstvena plaţa bijeloga pijeska. Ali zašto je njegovo tijelo bilo tako teško? Iker je primijetio da je još uvijek bio svezan, oko struka, za dio jarbola. Oslobodio se s mukom i polagano ustao, pitajući se još uvijek je li mrtav ili ţiv. Na sve strane plutali su razbacani ostatci Brze. Divovski val otrgnuo je jarbol i Ikera da bi ih odnio do otoka natopljenog suncem, punog bogate vegetacije. Mladi čovjek patio je samo od ogrebotina i udaraca. Teturajući, obišao je otok. Nekolicina mornara moţda je imala istu sreću kao i on. U tom slučaju treba biti spreman na borbu! No, plaţaje bila pusta. Ĉamac i njegovu posadu progutalo je bijesno more. Samo jedan preţivjeli, Iker, ţrtva ponuđena proţdiratelju. Mučila ga je glad. Lutajući prema središtu otoka, primijetio je datuljine palme, smokve, lozu, čak i vrt u kojem su rasli krastavci, pored jednog izvora bistre vode. Iker se nakljukao voćem prije nego je i pomislio da je jedini stanovnik tog komadića zemlje izgubljene usred valova. Zašto su se domoroci skrivali i kakav je bio njihov odnos prema uljezima? Trbuha zgrčenog od straha, Iker je istraţivao mjesto. I ni najmanjeg traga nijednom stanovniku. Njegov jedini pratitelj bilo je njegovo srce. No, dječak od petnaest godina morao je rano iscrpiti svoju zalihu uspomena. Iscrpljen od preburnih osjećaja, zaspao je u sjeni sikamora. Poslije buđenja Iker je još jednom istraţio područje, bez ikakvih rezultata. Primijetio je da velike ribe nisu oklijevale prići plaţi i da su tako postajale lagan plijen. Jednom granom i ostacima uţeta, mladić je napravio ribički štap i posluţio se jednim crvom kao mamcem. Tek što je svoje rudimentarno oruđe uronio u vodu, neka vrsta grgeča se uhvatila. Ovdje preţivjeli nije bio osuđen na smrt od gladi. Trebalo je još upaliti vatru bez uobičajenih sredstava za Egipat, čiji su glavni elementi bili gudalo i lučno oruđe. Srećom, Iker je spazio mali komadić mekanog drveta i jedan drugi, poloţen i šiljast, koji je zabio u drvo, čvrsto ga stisnuvši koljenima. Pritišćući drvo i snaţno okrećući polugu što je brţe mogao, uspio je izazvati takvo zagrijavanje da je jedna iskrica frcnula. Nahranio ju je ţilicama dobro osušene palme i stavio je prţiti svoju ribu. Prije nego ju je okusio,trebao je obaviti ono bitno, zahvaliti bogovima koji su mu poštedjeli ţivot. U trenutku kad je Iker podigao ruke iznad plamena u pokretu molitve, začula se grmljavina, drveće je zatreperilo, a zemlja zadrhtala. Prestravljen, mladić je poţelio pobjeći. Posrnuo je, njegova glava udarila je snaţno u deblo jedne smokve. Ovoga puta, Iker je doista bio mrtav, i čudovišna pojava s drugog svijeta pribliţavala mu se kako bi ga proţdrla. No, gmaz se zaustavio i zadovoljio se promatranjem. U protivnom, pretvorit ću te u pepeo. No, kapetan nije predvidio divlju oluju. Brod je bio uništen, a ja sam jedini preţivjeli. Ništa ne postoji bez nje. No, ovo je područje pogodila jedna zvijezda koja je pala s vrha neba i sve se upalilo. Ja, gospodar boţanske zemlje, čudesne zemlje Pounta, nisam mogao spriječiti kraj svijeta. A ti, jesi li ti spasio svoj? Vatra se proširila do jednog grma i plamenovi su okrznuli mladića. Osvrćući se, ustanovio je da nikakva divovska zmija nije vrludala okolicom. Zatim se pobrinuo da pogasi početak poţara. Iker bi se mogao zakleti da reptil nije bio utvara i da je uistinu govorio, glasom koji nije nalikovao ni na što poznato i kojega će se zauvijek sjećati. Zadnji plamičci su nestali, mladić se uputio prema izvoru. Na zemlji, dvije škrinje. Škrinje su još uvijek bile ondje. Polako im se pribliţio, kao da su predstavljale prijetnju. Netko se igrao njegovim ţivcima. Netko se skrivao u raslinju i mora da je spasio taj plijen s Brze ili neke druge lađe. Netko tko neće oklijevati riješiti se uljeza kako ne bi morao dijeliti svoj plijen. Umjesto da se borimo, surađujmo da bismo preţivjeli! Iker je ponovno istraţio otočić, stalno mijenjajući smjer, vraćajući se svojim tragovima, ubrzavajući kretanje ili ga naglo usporavajući. Svih osjeta u stanju stalne pripravnosti, vrebao je i najmanji znak prisutnosti eventualnog neprijatelja. Morao se razuvjeriti, bio je jedini stanovnik otoka. Sigurno ih nije umislio. Mora da su ostale od prošlog brodoloma i neki ih je val donio ovdje. Preostalo je samo da ih otvori. Sadrţavale su vreće lana i bočice od fajanse iz kojih se širio ugodan miris. Bez sumnje, skupocjeni parfemi koji su vrijedili čitavo malo bogatstvo. Iker, je li uistinu izbjegao smrti? Na otoku se činilo da nije sve tako okrutno kao na brodu s gusarima, a ipak nije bilo nimalo bolje. Međutim, mogao je preţivjeti nekoliko mjeseci, moţda i nekoliko godina... Ipak, neće li na kraju poludjeti od samoće? A ako izvor presuši, ako ribolov ne uspije? Da bi napravio čvrstu splav, trebalo mu je oruđe. Međutim, ploviti tim nepoznatim morem, na krhkom čamčiću, ne bi li to bilo ravno samoubojstvu? Mladić nije prestajao razmišljati o zmijinim otkrićima, riječima gospodara čudesne zemlje Pounta. Kako je tako sićušan otok mogao biti boţanski otok pun bajkovitih bogatstava, toliko priţeljkivanih? Zlaćani gmaz postojao je samo u njegovom buncanju preţivjeloga. Ali zašto spominjati potrebu da spasi svoj svijet? Budući da je faraon vladao, Egipat nije bio u opasnosti! Egipat, tako dalek, tako nedostupan! Iker je sanjario o svojoj kolibici, blizu Medamudovog svetišta, misterioznog mjesta na sjeveru Tebe. Zahvaljujući starom pisaru koji ga je prihvatio, mladić je tek rijetko sudjelovao u poljskim radovima i posvetio se pisanju i čitanju. Ta privilegija izazivala je puno ljubomore kojoj se on rugao, jer mu je učenje hranilo dušu. Iker je u pijesak plaţe upisao hijeroglife koje je poznavao. Ĉinili su jednu rečenicu koja je hvalila zanimanje pisara. Zatim je gledao zalazak sunca, promatrao dugo zvjezdano nebo i zaspao s nadom, pomiješanom sa strahom, da će opet vidjeti divovsku zmiju. Poţelio je pojesti prţenu ribu. Opremljen ribičkim štapom, Iker se zaputio prema plaţi. Skamenjen, shvatio je da ju je prekrilo more. Sve jedno je bacio udicu, nekoliko puta, no nijedna riba nije zagrizla. Začuđen, zaronio je i dugo plivao, a da nije naišao ni na jednu. Izašavši iz mora, Iker je primijetio da je more i dalje raslo. Nepomičan, mladić je vidio val kako doseţe njegove listove, zatim koljena, zatim bedra. Takvom brzinom i sam otok Ka će nestati. Kako ga je uhvatila panika, Iker se uzverao na najvišu palmu, izgulivši si i ruke i noge. Dršćući, ubrzano dišući, povjerovao je da je ţrtva novoga sna, kad je ugledao bijelo jedro u nepreglednom plavetnilu. Uzaludan napor i smiješna gesta... Ĉamac ga je izdaleka mimoišao, predaleko da bi ga primijetio. Ipak, mladić je uporno nastojao. Ako je promatrač imao dobro oko, moţda će ga primijetiti. A taj otok koji se vidio, neće li on izazvati radoznalost posade? Na trenutak, Iker je povjerovao da čamac mijenja smjer i da se pribliţava. No, morao je popustiti i radije je zaţmirio. Ovaj put nije bilo oluje i čudovišnog vala da ga spasi. Voda se digla do njegovih prsa, potom do njegova lica i on se prepustio tom plavom i mlakom omotaču. Ţelja za ţivotom ostala je ipak tako snaţna da je ponovno otvorio oči. Ovoga puta, nije više bilo sumnje! Ĉamac se usmjerio prema otoku. Iker je mahao i vikao. Bila je to lađa skromnih proporcija, s dvadesetak mornara na palubi. Kako se more doticalo donjeg dijela palme, mladić se brzo spustio i zaplivao prema svojim spasiteljima što je brţe mogao. Snaţne ruke povukle su Ikera, koji se našao nasuprot jednog robusnog čovjeka, neprijateljskog izraza lica. Ti, tko si ti? Duga stotinu i dvadeset lakata, četrdeset široka, stotinu i dvadeset članova posade. Kako se to dogodilo? I našao sam se sam, na tom otoku koji upravo nestaje. Kapetan mije objasnio da sam trebao biti bačen u more kako bih smirio njegov bijes. Jedan me mornar doista pokušao ţrtvovati, no val je bio brţi. Nijedan drugi preţivjeli, jesi li siguran u to? Spasio sam ti ţivot, ne zaboravi. Nitko nikada nije vidio lađu koja se zove Brza. Ti kovčezi, ima već dugo da si ih skupio, zar ne? I riješio si se njihovih vlasnika. No stvar je loše ispala, lađa je propala, a ti si se pokazao dovoljno spretnim da se izvučeš sa svojim plijenom. Nećeš mi se rugati. U svakom slučaju, nemoj ni pokušavati pruţiti otpor. Luka je vrvjela od ukrcavanja. Spretno manevrirajući, kapetan se lagano smjestio. Iker se još uvijek nije usuđivao vjerovati da je bio zdrav i čitav. Nema sumnje da sudbina, koju su mu namijenili, nije bila nimalo privlačna. Brodolomnik, lopov, moţda i ubojica... To je dosta za jednog samog razbojnika, zar ne? Učini samo jedan krivi korak i nećeš izbjeći smrtnoj kazni. Evo što ti predlaţem, uzmi ili ostavi, ili ću ja zadrţati kovčege, a ti o tome ništa ne znaš, ili ću te odvesti u policijsku postaju i sva moja posada svjedočit će protiv tebe. Izgubit ćeš plijen, ali si spasio ţivot. Idući put kad pokušaš izvesti nešto ovakvo, pokušaj to malo bolje organizirati. U svakom slučaju, ne zaboravi, nikada se nismo sreli. Dva mornara oslobodila su mu samo noge i pustila ga da siđe na kopno. Zatim su ga prisilili da brzo i dugo hoda, jako dugo. Nisu li se nasilnici udaljavali od luke ne bi li ga odveli u neko napušteno područje? Iker nikada nije vjerovao da toliko moţe izdrţati. U njemu, neka nepoznata snaga odbijala je popustiti iscrpljenosti. Iznenada, snaţno su ga gurnuli u leđa. Srušio se niz obronak, trnje mu je probijalo koţu. Naposlijetku, njegov pad zaustavio se u mekanom pijesku. Iscrpljen, suhe koţe, Iker je umirao od ţeđi. Bol je bila takva da je Iker poskočio. Preplašena, koza se povukla. Mogao si pričekati da bude sita. Nikada te nisam ovdje vidio. Nisi li ti odbjegli zatvorenik? Zar mu nitko nikada neće vjerovati? Ali uz sve te bandite koji se vuku ovuda, bolje je biti oprezan. Dat ću ti opet. Odvest ću te glavaru svojeg sela. On će znati što s tobom učiniti. Ĉemu bi posluţilo bjeţati ako ne dokazu vlastite krivice? Na njemu je bilo da uvjeri vijeće u svoju dobru namjeru. Ĉim su spazila stranca, djeca su ga okruţila. I uz veliki koncert smijeha i cike pratitelj je stigao pred kuću poglavara. Imam pravo na nagradu, zar ne? Grub, poglavar ga je gurnuo u jednu sobicu u kojoj je sjedio mršavi čovjek oboruţan kratkom toljagom. Upravo razgovaram s jednim policajcem. Vjerojatno si tek sitni lopov koji je mislio da moţe umaći kazni. Kakvo si nedjelo počinio? No, dobro, sredite to. Ja se moram pobrinuti za svoje ţitnice. Prije nego što odvedete ovog malog lopova, dozvolite mi da kaţem par riječi, zbog običaja. Ali, što je drugo mogao reći, osim istine? Ako si iskren, nemaš se čega bojati. Policajac ga je paţljivo slušao. Nitko razuman ne bi mu povjerovao. Jedan stari pisar me primio pod svoje i naučio me osnovama zanata. Ti, dakle, nisi laţljivac. Rekao sam ti, obično dobro razlikujem iskrene ljude od prevaranata. Policajac je ponovno započeo govoriti. Je li uistinu bio slobodan, je li se doista smio vratiti u svoje selo? Policajac ga je gledao kako odlazi. Ne čekajući povratak poglavara, brzo je napustio mjesto kako bi se našao s drugovima koji su kruţili uokolo, traţeći znake prtljage s Brze. Ništa više nego njemu, nisu pripadali ni pustinjskoj policiji. Rijetke spodobe, koje su uspjele preţivjeti taj pakao, poput škorpija i zmija, sakrile su se ispod pijeska. Ipak, mala skupina od pet ljudi nastavljala je hodati. Na čelu je koračala izduţena osoba, koja je svoje podređene nadvisivala za glavu. Robustan, duboko upalih očiju, mesnatih usnica, činio se neosjetljivim na vrućinu. Glave pokrivene turbanom, odjeven u lanenu tuniku do zglobova, napredovao je ujednačenim korakom. Kao i njegovi dmgovi, bio je to jedan od osuđenika zbog krađe. Pod udarom jednog krupnog bradonje, pobjegao je s jedne farme gdje je sluţio kraj svoje kazne u obliku raznih poslova. U mojoj tamnici davali su mi jesti i piti i nisam morao hodati u beskraj da bih stigao nigdje! I svi koji mi se suprotstave, nestat će. A ovdje ga sigurno nećemo naći. Oni koji budu vjerovali u mene postat će bogati i moćni. Prevario si nas i odbijaš to priznati, to je sve! Riđi se učinio uznemirenim. Nakon toga ću vas odvesti do mjesta gdje ćete doţivjeti otkrivenje. Tada ćete shvatiti tko sam ja uistinu. Uvijek je napadao s leđa i u vrat svoje ţrtve ubadao čeličnu oštricu kremenog noţa. Podjarmljen velikom bradonji od njihova prvog susreta, bio je siguran da će ga vođa bande, koji je govorio riječima oštrim poput noţa, odvesti daleko. Bez ţurbe, riđi je uhvatio bjegunca, propisno ga smaknuo i ponovno se priključio skupini. Bili su podređeni svom vođi. Ni kap znoja nije se cijedila s Glasnikova čela. Nikakav znak umora nije narušavao njegov korak. I odavao je dojam da savršeno zna kamo ide. Točno u podne, u trenutku kada su mu drugovi bili na izmaku snaga, stao je nepokretan. Tu i tamo bijele pjege. Suđena mi je kako bih postao jači i nepokorniji od samog Setha. Taj plamen uništit će hramove i kulture, zbrisat će faraonovu moć kako bih ja zavladao u pravoj vjeri, onoj koju ću propovijedati cijelom zemljom. Najmlađi lopov zgrabio je komadić kore i proţvakao je. Ispustio je parajući krik i zavaljao se po zemlji u nadi da će ugasiti opeklinu koja ga je razdirala. Pravedno je da taj bezvjernik pogine. Dva preţivjela učenika prostrla su se pred gospodarom. Ali mi smo ţedni! Moţeš li ublaţiti našu patnju? Kopajte i bit ćete zadovoljni. Uskoro su naišli na rubove zdenca. Ohrabreni tim otkrićem, stigli su do suhog kamenog sloja koji su smaknuli u rekordnom vremenu. I voda se pojavila. Od pojaseva svojih tunika načinili su uţe za koje su privezali tikvicu. Kada ju je Iskrivljeni izvukao punu, ponudio ju je Glasniku. Veliki rat će početi. Kako bi osigurao monarhovu sigurnost, koristio je usluge samo šest policajaca. Smatrao ih je puno učinkovitijima od bataljona više manje spremnih vojnika jer tih je šest muškaraca sličilo na divlje zvijeri, neprestano na oprezu i spremnih skočiti na i najmanju opasnost. I Sobek Protektor nije se zadovoljavao izdavanjem zapovijedi, jednako atleta, brz i snaţan kao i njegovi podređeni, sudjelovao je u uobičajenim vjeţbama tijekom kojih nitko nije mogao odoljeti njegovim udarcima. U Memphisu, glavnom gradu, osiguranje monarha postavljalo je tisuću i jedan problem. Ovdje u Abidosu, u nepoznatoj zemlji, trebalo je očekivati dodatne nepredviđene opasnosti. Pri iskrcavanju je samo nekoliko nenaoruţanih svećenika dočekalo faraona, koji se smjesta uputio u Ozirisov hram. Tijekom prvih pet godina vladavine, unatoč neupitnom autoritetu, Sezostris nije uspio vezati uz sebe nekoliko provincijskih glavešina, čije im je bogatsvo dozvoljavalo da drţe naoruţane snage i da se ponašaju, na svom području, kao istinski vladari. Sobek Protektor plašio se intervencije njihovih starih junaka. Nije li im Sezostris izgledao kao smetnja koja će, prije ili kasnije, dovesti u pitanje njihovu neovisnost? Dolazak u Abidos, sveto područje ekonomskog značaja, odvijalo se u tajnosti. No moţe li se sačuvati tajna u palači Memphisa? Uvjeren u suprotno, policajac je uzalud pokušavao uvjeriti kralja da odustane od puta. Prvi vladar Egipta, on je bio taj koji je postavio temelje faraonskoj civilizaciji. Bez izvršavanja oziriških obreda Egipat ne bi preţivio. Nekoliko plodnih polja, gdje su nicali najbolji lukovi zemlje, nekoliko skromnih kuća smještenih uzduţ kanala. Pustinja koja je zatvarala dugačku sjenovitu obalu, veliko jezero okruţeno drvećem, šuma akacija, mali hram, kapelice, stećci, grobovi prvih faraona i onaj Ozirisa, takvim se predstavljao Abidos, izvan vremena, izvan Povijesti. Ovdje se nalazio otok Pravednika i vrata neba koja su čuvale zvijezde. Sezostris je ušao u malu dvoranu u kojoj su ga čekali stalni svećenici. Svi su ustali i naklonili se. Kralj je skinuo zlatne narukvice s ruku i povjerio ih Sobeku. Na svetom tlu Ozirisa trebalo se lišiti bilo kakvog metala. Izjedan nemirom, policajac je gledao dvojicu muškaraca kako se udaljavaju, kako se kreću duţ Jezera Ţivota okruţenog šumom, kako zatim kreću putem omeđenim stećcima i kapelicama ne bi li stigli do svete šume Peker, tajnog središta zemlje. U njezinom središtu akacija. Drvo koje je, ničući na Ozirisovu grobu, uvjerilo svoje vjernike da je vladar pravednika glasa uskrsnuo. Sezostris je odmah shvatio veličinu katastrofe, akacija je ugibala. No Seth, ubojica i smutljivac, stalno ju pokušava osušiti. Dakle, ţivot napušta ţive. Ako akacija umre, nasilje, mrţnja i razaranje zavladat će zemljom. Svojom prisutnošću u tom drvetu, Oziris je ujedinjavao nebo, zemlju i podzemne svjetove. U njemu se smrt sjedmjavala sa ţivotom i obavijao ih je jedan drugi, svijetao ţivot. Samo čisto zlato moţe izliječiti drvo. I znam način kako da usporim, ako ne i zaustavim, propadanje akacije. Sagradit ću hram i zgradu za vječnost u Abidosu. Proizvodit će dovoljnu magiju, koja će obuzdati proces i dati nam vremena, nadajmo se, da pribavimo lijek. Svi će biti obvezni na apsolutnu tajnu. Samo je on mogao izdati naredbu da se pečat slomi i ući u svetište. Nijedan smrtnik neće ući na područje Ozirisa, no svi će putevi koji do njega vode biti pod paskom. Popevši se na prijestolje, znao je da njegov zadatak neće biti lagan zbog opseţnosti neophodnih reformi. No nije ni zamišljao da će mu glavni protivnik biti nova Ozirisova smrt. Odlučnim korakom, Sezostris se zaputio u pustinju prema jednom, zelenom pojasu, smještenom između pješčanih dina i granice kultura. Ravnodušan prema udarima sunca, faraon je vidio. Vidio je kako se grade dvije zgrade, njegov hram i njegova zgrada vječnosti, koje će usporiti fatalnu propast igrajući ulogu brane protiv sila tame. Tko je bio odgovoran za tu agresiju, jednako nepredvidljivu kao i odbojnu? Kralju je trebala sva snaga za koju je jedan čovjek bio sposoban da ne popusti očaju i ne prepusti borbu još uvijek nevidljivom neprijatelju. Gazda se isprva pokazao nepovjerljivim prema tome da primi još jedna beskorisna usta, no kada mu je mladić otkrio da zna čitati, njegov stav se promijenio. Moţeš li ih provjeriti? Što si radio u pustinji? Stotinu i dvadeset lakata duţine, četrdeset širine. Ne pričaš li besmislice? Dobro misliš ako misliš da bih sigurno znao za taj brod da on postoji! Što kaţeš da napraviš malo reda u mojim papirima? S poreznicima nikada dovoljno opreza. I putovanje se odvijalo u ritmu magaraca i zaustavljanja, tijekom kojih je mladić kušao sušenu ribu i luk koji su mu ponudili kao naknadu za posao. Unatoč pitanjima koja ga nisu prestajala opsjedati, Iker je s olakšanjem dočekao trenutak u kojem je karavana napokon napustila suhi put i ušla u zeleni pojas osvjeţen palmama. Zaboraviti more, zaboraviti prijeteće planine! U dobro isušenim poljima, seljaci su ubirali povrće. Ne zarađuje se puno, ali donosi poštovanje. Uţurban da stigne u svoje selo, hodao je brzo stazicama, kojima je toliko puta prošao tijekom svog djetinjstva kako bi u osami uronio u čistoću krajolika. Iako se nije mrzio igrati s vršnjacima, Iker je više volio meditirati nad misterijima svijeta i nevidljivih sila. Selo Medamoud sastojalo se od malih bijelih kućica sagrađenih na jednoj uzvisini i zaklonjenoj od sunca akacijama, palmama i tamarisima. Na ulazu nalazio se zdenac, kojeg je čuvao čuvar što je povjerovao u pojavu sablasti. Što ti se dogodilo? Hoću se vratiti kući i nastaviti svoje studije! Zaintrigiran, Iker se poţurio do nastambe starog pisara koji ga je primio i podučavao. Kako je prolazio, djeca su se prestala igrati lutkama od sifona, a ţene koje su nosile hranu sumnjičava su se pogleda ukopale na mjestu. Vrata su bila zatvorena. Daske su zakrivale prozore. Iker je kucao jednom i još jednom. Nakon tvog odlaska, tuga ga je dotukla. Otevši ga, gusari su ubili njegova poočima. Svi ovdje smatrali su ga odgovornim za smrt njegova gospodara. Po prvi put mladi je čovjek osjetio razdiruću bol nepravde. No, sve će on objasniti i ta bol će nestati. Teške glave i srca, Iker je polagako hodao do kuće gospodara, koji je izdavao zapovijedi radnicima što su bili zaduţeni za odrţavanje kanala. Naš mali šegrt pisar! To si uistinu ti? Bio sam siguran da te više nećemo vidjeti. Prezrivom gestom, otpustio je radnike. To je zločin za koji ćeš morati odgovarati pred bogovima. Da mi je moguće, bacio bih te u zatvor. Gusari su me oteli, pobjegao sam im samim čudom. Ili još bolje, šuti i idi. Ja bih se htio vratiti kući! Njezin vlasnik nije prepravio oporuku u tvoju korist. Zato sam je zaplijenio. Stanovnici sela te preziru, nema ti više mjesta među nama. Nadam se da će ti kajanje očistiti dušu. Ako smjesta ne odeš, naredit ću slugama da te istjeraju udarcima batina. Tvoj je zaštitnik htio da ti predam ovaj kovčeţić ako se ikada pojaviš. Još jedna naivna velikodušnost s njegove strane, no bit ću zadovoljan da izvršim njegovu posljednju volju. Napusti Medamoud i ne vraćaj se ni u kom slučaju. Primijetio je da je drvena bravica bila provaljena. Unutra samo mali papirus, zavijen i zapečaćen. Pečat je, također, bio slomljen i nespretno rekonstruiran. U nekoliko redaka, stari pisar je proklinjao svog učenika i obećavao mu tisuću kazni. No Iker je dovoljno poznavao rukopis svog profesora da bi ustanovio da je bio jako nespretno oponašan. U dnu kovčeţića bio je tanak sloj gipsa. U sjeni jednog tamarisa, mladić ga je odlomio komadićem drveta. Pojavila se poruka koja mu je razgalila srce, Znam da nisi pobjegao poput lopova. Molim se da si zdrav i čitav. Moj je život pri kraju, želim da postaneš dobar pisar. Ako se vratiš u Medamoud, nadam se da će ti taj lopov od poglavara dati testament kojim ti ostavljam svoju kuću i ovaj kovčežić u kojem su moja najljepša pera od trstike. No, jedan stranac je došao ovamo. Poglavar se jako dobro s njim sporazumio. Osjećam mračne sile kako nadolaze, i upravo zato mi je draže sakriti ovu poruku u skladu s tehnikom kojoj sam te podučio. Bit će to prva etapa tvog putovanja. Neka ti bogovi pomognu stići do kraja Potrage. Bit ću uvijek s tobom, sine moj, kako bih ti pomogao ispuniti tvoju sudbinu koju još ne poznaješ. Impozantna osoba, koja je često bivala pozivana na večere u palaču i čak jela za stolom s kraljem, ubrajala se među visoke sluţbenike glavnoga grada. Odjeven u fini prvoklasni lan, provjeravao je inventar hrama koji je dijelio bogatstva nakon što ih je ţrtvovao. Od svojeg imenovanja, Medes je uočio povlastice koje je mogao izvući iz svog privilegiranog poloţaja. Koristeći na najbolji način usluge računovođa, intenadanata i arhivara, Rizničar je ţelio malo, ali često. Djelujući uz krajnji oprez, nije ostavljao ni traga svojim malverzacijama i krivotvorio je administrativne dokumente s takvom vještinom da ni najbolje uvjeţbano oko nije moglo ništa primijetiti. No, Medes nije bio ni zadovoljan ni sretan. Ponajprije zato što je stagnirao. Zaista, faraon Sezostris mu je dao vaţno mjesto, no Rizničar je priţeljkivao više. Nitko nije bio sposobniji od njega. Medes je bio najbolji i htio je da mu to priznaju. Ovaj tvrdoglavi kralj ustrajao je u svom nerazumijevanju, trebalo je intervenirati, moţda i na brutalan način. Sezostris je imao mnogo neprijatelja, počevši od bogatih provincijskih glavešina s kojima se Medes dobro razumio. Ako faraon počini pogrešku i okomi se na njihove povlastice, njegova vladavina bit će kratka vijeka. Ne ţamori li se da su njegovi prethodnici bili ubijeni? Ujedno, Medes se pitao o pravoj prirodi moći i najboljem načinu da se do nje dođe. Kako bi što bolje preusmjerio određene zalihe namijenjene hramovima, postao je privremeni svećenik. Sudjelujući u obredima, dotaknuo se svetog. Pokazujući svoj entuzijazam za duhovne vjeţbe, laskajući nadređenima, predstavljajući se velikodušnim donatorom, Medes je bio fasciniran misterijima kojima nije imao pristupa. Samo faraonu i nekolicini stalnih bilo je dozvoljeno da ih promatraju. Nije li kralj tu crpio esenciju svoje moći? Vrata zakrivenog hrama ostajala su zatvorena Rizničaru. Na to područje, koje je Medes smatrao jednako bitnim kao i ekonomske poslove, još uvijek nije imao pristupa. A nije bio spreman napustiti svoje svjetovne duţnosti kako bi ţivio samostanskim ţivotom. Situacija se činila bezizlaznom, sve dok mu brbljanje jednog dostojanstvenika hrama Hathor u Memphisu nije donijelo kapitalnu informaciju o Zemlji bogova, zemlji Pounta. Kao i svi koji su poznavali tu priču, Medes se zabavljao. Narod i djeca imali su sluha za čudesno i trebalo ih je uistinu zabaviti legendama. Međutim, prema priči dostojanstvenika, Pount nije bio legenda. Zemlja bogova uistinu je postojala, krila je čudesne proizvode, među kojima i zlato koje nije bilo nalik nijednom drugom, koje je nekoć u velikoj tajnosti koristio određen broj svetišta. U zamjenu za jedan dragocjen komad pokućstva, brbljavac mu je odao nejasne indikacije o zemljopisnom poloţaju prije nego je podlegao srčanim smetnjama. To nije bilo dovoljno da bi se poduzela potraga. Obdaren velikom energijom koja ga nije napuštala u njegovoj pedest i drugoj godini, Medes je previše jeo i pio kako bi smirio svoja nezadovoljstva. Crne kose zalizane uz okruglu lubanju, mjesečastog lica, širokog torza, kratkih nogu i spuštenih stopala, Medes je bio nabijen i zdepast. Ponekad bi imao dojam da se guši, posebice kad ne bi istoga trena dobivao ono što je ţelio. Ali njegova je pohlepa bila takva da je uzimao i povrh uobičajenoga kako bi se njegovo napredovanje nastavilo. I taj sastanak s jednim od izaslanika bit će vjerojatno odlučna etapa. S ulične strane njegova je kuća bila dobro zaštićena ,prozori od drveta, teška ulazna vrata načinjena od debelih greda i zatvorena velikom bravom, ulaz za poslugu koji je stalno nadgledao jedan straţar. Dva kata, petnaest soba, jedna terasa, jedna loggia koja je gledala na vrt i gdje je bilo organizirano snabdijevanje vodom. U zaklonu jednog kioska Medes je primio svog posjetitelja, laţnog policajca koji je ispitivao Ikera. Hajdemo sada po redu. Kada se Brza vratila u luku? Znate, onaj dječak bez obitelji koji je tako volio samoću i učenje. Idealna ţrtva da bi se smirila oluja. Poglavar Medamouda pokazao nam je tog mladog naivka i nije poţalio. No kako on moţe biti jedini preţivjeli? Ispričao mi je kako je jedan veliki val preplavio Brzu, kako se samim čudom našao na pustom otoku i da ga je pokupio čamac čiji kapetan mu nije povjerovao ni riječi. Ipak, uzeo je dva kovčega s otoka prije nego je iskrcao svog putnika, kojeg svi smatraju ludim. Kao policajac, pravio sam se da uzimam njegov iskaz, gradonačelnik gradića nije u tome vidio ništa neobično, a mi nismo imali nikakva razloga da zadrţimo tog brbljavca bolesne glave. Je li ti dao ime broda koji ga je spasio? Sigurno se vratio u Medamoud. Poglavar ga je sigurno potjerao, no moţda zna u kojem je smjeru krenuo. Kad ga uhvatiš, natjeraj ga da progovori, a onda ga se riješi. Sakrij njegov leš, lešinari i grabljivice će se pobrinuti. A tebi ću dobro platiti. Opremajući brod i skupljajući druţinu razbojnika spremnih ploviti u smjeru Pounta, neplanirano je potrošio sve pritom izbjegavajući pozornost vlasti. U skoroj budućnosti neće si moći priuštiti takvu avanturu. Ĉim je laţni policajac napustio njegovu zgradu, Medes je pretpostavio kako ekipa koja je primila utopljenika sigurno ne govori njegovim jezikom. U gostionicama luke vjerojatno su izazvali kakav incident, a povrh svega, kapetan će traţiti načina da proda ta dva kovčega. Ĉak i ako je riječ samo o mirisnim mastima, izvući će malo bogatstvo. Ako taj mali tovar sadrţi još vrednije proizvode, trebat će mu bogat i sposoban pregovarač. Uistinu, taj kapetan, ako uopće postoji, ne moţe proći neprimijećen. Tako je Medes pozvao svoju prokletu dušu, Gergoua, okorjelog igrača i omraţenog skupljača poreza. On će djelovati zakonito i donijeti mu svoj dug. Otkada je Oziris stvorio Egipat, a sazdao ga od delte i doline Nila, Faraon je vladao Dvjema zemljama nakon što ih je solidno povezao. Tako su se u osobi Faraona, kojeg je štitio Horus, gospodar neba i Ozirisov sin zaduţen da bdije nad svojim ocem, ujedinjavale sve stvaralačke snage. I na njemu je bilo da okupi raspršene dijelove zemlje. Sezostris je imao točno šest nepodnošljivih protivnika, šest provincijskih gospodara koji su se smatrali autonomnima i koji su prezirali monarha, smještenog u Memphisu. Srećom, nisu razmišljali o tome da se ujedine, jer je svaki ţestoko drţao do svoje neovisnosti. Zbog takve situacije, Egipat je siromašio. Zadrţati status quo značilo je izbjeći ozbiljne sukobe, no takva je situacija vodila kraljevstvo u propast. Ĉudna stvar, pet od tih šest plemića neprijateljski raspoloţenih prema faraonu nalazilo se na čelu provincija nedaleko Abidosa. Nije li jedan od njih uspio iskoristiti Sethovu sposobnost uništenja protiv Ozirisove akacije? Ako se ta pretpostavka pokaţe točnom, Sezostris će povesti bitku bez milosti, kako bi istodobno ponovno ozelenio drvo i kako bi spasio Egipat. Trebalo je početi s prikupljanjem obavijesti o tih šest moćnika kako bi identificirao krivca. Zatim, trebalo je djelotvorno napasti, ne dozvoljavajući neprijatelju da se oporavi. Ali, kome povjeriti taj tako osjetljiv zadatak? Dvor u Memphisu bio je prepun laskavaca, nadobudnih spletkara, kukavica i laţljivaca. Samo se Sobek Protektor prihvatio zadatka dušom i tijelom, bez brige za osobne dobrobiti. Sezostris je, dakle, odlučio upotrijebiti slabašne snage kojima je raspolagao i svakako se posluţiti svojom intuicijom. Što se tiče potrage za zlatom koje je moglo izliječiti akaciju, ona će biti još ţešća. Legenda je govorila da zeleno zlato Pounta posjeduje iznimne kvalitete, no nitko više nije znao gdje je bila smještena Boţanska zemlja. I je li još uvijek proizvodila dragocjeni metal? Ostajali su pustinjski rudnici Istoka, pod nadzorom nekih provincijskih šefova i oni nubijski, izvan dosega. Tamo se tek zadatak činio neizvedivim. Sezostris nije imao načina da poduzme jednu takvu potragu. Rješenje se, dakle, nametalo samo, trebalo je stvoriti način. Prioritet je bio dati novu energiju drvu ţivota. Tako je faraon počeo zamišljati planove jednog hrama i zdanja vječnosti, posvećenih Abidosu. U poljima se naporno radilo. Proljetne ţetve su bile obilne i ništa nije smjelo biti izgubljeno. Na dan hoda od Medamouda, Iker se predstavio intendantu velikog područja kako bi mu ponudio svoje pisarske usluge. Imam dosta vreća koje treba prebrajati i pribiljeţiti. Uostalom, napravit ćeš mi inventuru. Radeći, mladić je psovao poglavara Medamouda, tog bandita koji je uništio testament starog pisara kako bi otuđio kuću namijenjenu njegovom učeniku! Tako je pogazio posljednju volju preminulog otvarajući kovčeţić, ukravši pera i napisavši laţni tekst s naznakama protiv Ikera. Kako netko moţe biti tako zao? Iker je otkrivao jedan okrutan svijet u kojem su laţ i pokvarenost slavile. No jedna ogromna radost brisala je njegove nedaće, njegov profesor znao je da on nije pobjegao, zadrţao je povjerenje u njega. Ipak, kakva čudna poruka! O kakvoj Potrazi, o kakvoj sudbini je govorio? Iznenada, taj stari gospodar učinio mu se jednako misterioznim kao i divovska zmija otoka Kaa. Iker je bio ţelio uloţiti ţalbu protiv gospodara Medamouda i dati ga osuditi. No tko bi mu vjerovao? U odsutnosti testamenta, mladić nije imao nikakva prava na profesorovo zdanje. U Medamoudu bi pronašao samo one koji ga optuţuju i predbacuju mu što je napustio selo bez riječi. Kada je završio zadatak, Iker se poţurio nastaviti svojim putem. Ne bi li ţelio stabilniji posao? Evo ti nešto što će ti dostajati nekoliko dana. Intendant se pokazao velikodušnim. Naučena zanata, seljaci su najbolje što su umjeli navodnjavali svoja polja. Blagostanje se neprestano udvostručavalo i nije bilo ni dana slavlja za lijenčine. Nije li to slučajnost ili doista znak sudbine o kojoj je govorio stari pisar? Prema kojem se misterioznom cilju mladić trebao uspeti? I što je zaista bio Ka, ta tajanstvena energija koja se upisivala, u hijeroglifima, s dvije uzdignute ruke? Izgubljen u svojim mislima, Iker se zaletio u jednog čovjeka naoruţanog štapom. Vi ste policajac koji me ispitivao nedaleko Koptosa! Jedva sam te pronašao. Onaj koga bi trebalo uhititi je glavar Medamuda. Uništio je testament u moju korist. Ti si detaljno istraţio njihov sadrţaj. Opiši mi ga u detalje. Mladić je pao prema naprijed, a njegov ga je napadač pritisnuo prema zemlji. Ja hoću te informacije i imat ću ih. U protivnom, ubit ću te. Uistinu je dječarac govorio istinu i ništa više od njega nije mogao saznati. Njegov vrat, njegova leđa i rebra bila su u krvi. Nakon nove serije udaraca, Iker se onesvijestio. Njegov napadač odvukao je tijelo prema ţbunu papirusa, uz rub kanala. U agoniji, Iker će ispustiti dušu. Kada podlegne ranama, laţni policajac neće biti sasvim kriv za njegovu smrt. U susretu s potencijalnim sucima, ovdje dolje kao i s onu stranu, tako je bolje. Zatim olakšanje, s osjećajem svjeţine kakvo Iker nikada do tada nije osjetio. Iznenada, leđa su ga prestala boljeti i on je otvorio oči kako bi saznao u koji ga je svijet njegov napadač gurnuo. Ja sam te otkrila u šikari papirusa posvećenoj boţici Hathor. Obično se zadovoljim prinoseći ţrtvu, no kako ju je kriješteći nadlijetalo desetak ptica, usudila sam se pogledati. Njihovo ponašanje bilo je tako nenormalno da sam htjela biti sigurna. Upozorila sam oca, a seljaci su te donijeli. Već tri dana maţem te najboljim našim melemom. Sastoji se od luţine, bijelog ulja, masti vodenkonja, krokodila, soma i cipala, muškog tamjana i meda. Glavni liječnik provincije mi je čak dao pastile s ekstraktom mirte da ublaţi tvoje bolove. Bila sam jedina koja je vjerovala da tvoje rane nisu smrtonosne. Njezin se otac, seljak, robustan, činio iskreno neprijateljskim. Ja se zovem Mali Cvijetak. No kada tvoje rane zarastu, mora da nisi loš mladić. Zahvaljujući djelovanju melema, sredstvima za ublaţavanje bolova i brojnim masaţama, Iker se drţao na nogama. Samim čudom, nijedna kost nije bila slomljena, a tragovi udaraca počeli su nestajati. Ipak, nije bilo šetnji prirodom jer je seljak imao druge planove. Zauzvrat, treba mi poljoprivredni radnik. Poglavar naše provincije ne voli varalice. Mogu te angaţirati u ekipi seljaka pod vođstvom jednog predvodnika. Boravit ćeš u jednoj kućici i raspolagati komadićem zemlje na kojem ćeš uzgajati povrće. No prije nego se pokaţem velikodušnim, zahtijevam istinu. Tko si ti zapravo i zašto su te napali? Pitajući se nije li upao u novu klopku i nije li taj seljak od iste sorte kao i poglavar Medamouda, Iker se pokazao opreznim. Moj cilj bio je da postanem javni pisar i da idem od sela do sela kako bih ispravljao protestna pisma ţrtava administracije. Ĉovjek koji me napao ukrao mije sve što sam imao. Ako ti zanimanje bude odgovaralo, ostat ćeš. Ako ne, otići ćeš. Iker je morao prvo počistiti dvorište seoskog imanja, zatim odrţavati čistim dvorište za perad, natkriveni peradarnik koji su drţali drveni stupici u obliku stabljike lotosa. Tamo su rasle sive guske bijelih glava, prepelice, patke i kokoši. Nadglednik za hranu donosio je velike košare pune sjemenja koje je istresao u korita, a ţivotinje su napajane vodom koja se dovodila iz kanala. Trećeg dana, Iker je bio prisiljen interevenirati. A danas nisu napunjene do vrha. Ţivotinje trebaju biti pravilno nahranjene. Hoćeš li da podijelimo razliku? Ti si mi spasila ţivot, uvijek ću ti biti zahvalan. Ja sam samo ubrzala tvoje izlječenje. Naredio mi je da se udam za nekog pravog seljaka kako bih mu rodila lijepu djecu i kako bismo se dobro brinuli o imanju. Reci, Iker, ne bi li ti htio postati pravim seljakom? Ako nas moj otac iznenadi, istući će me. Ali ti se ne druţiš sa svojim drugovima, čini se. Ima dosta ječma za ţetvu, a ti ćeš naučiti rukovati srpom. Neprekidno si je postavljao ista pitanja, znajući da ovdje neće naći ni djelić odgovora. Da bi nastavio svoj put, trebao je najprije riješiti taj dug, dakle raditi bez predaha do izmaka snaga, što je brţe mogao, i povratiti svoju slobodu. Mladi čovjek našao se u skupini grubih i iskusnih ţetelaca koji su, očito zabavljajući se, promatrali pridošlicu. Godina je dobra i lijepa, zemlja bogata, ništa nam ne nedostaje, a janjetina je bolja nego igdje drugdje. No treba je zasluţiti. Hajde, budi čvrste ruke i nemoj da kasnimo zbog tebe. Ne znam nikoga tko je umro od previše rada. Ono što mu je pomagalo bila je glazba jednog flautiste. Varirao je ritam, no sve melodije završavao je s ozbiljnošću. Idi vidi flautista, osvjeţit će te. Svjeţa voda na obrazima i sljepoočicama, zatim i nekoliko gutljaja vratili su mladiću čvrstoću. Tako ni tebi ni tvojim drugovima neće nedostajati energije. Oziris je izmislio glazbu kako bi harmonija ispunila naša srca. Ona slavi trenutak u kojem ţanjemo ječam i ţito, taj sveti čin koji dolazi iz njegova duha, samog Ozirisa. Iker je upijao riječi glazbenika. Učitelj glazbe naučio me svirati flautu, a ja ću to podučiti svog nasljednika. Bez nje, bez magije koju prenosi, ţetva bi bila samo iscrpljujući rad, a Ozirisov duh napustio bi zrelo klasje. On je taj koji posjeduje tajnu ţivota? Flautist je ponovno zasvirao. Iker je nastavio raditi srpom, no imao je osjećaj da mu svaki pokret, umjesto da ga iscrpljuje, da je snagu. Je li to bila ka, rađajuća energija dobro obavljena posla? Mladić je vezao klasje i trpao ih u vreće koje mu je donosio jedan dječarac. Zato ne treba misliti samo na sebe. U sjeni jedne kolibice od trstike, ukusna jela bila su posloţena na jednoj hasuri, pogače od povrća, zlaćani i hruskavi kruščići, češnjak u ulju, trave, guščje mlijeko, sušena riba, marinirana govedina, smokve, šipak i svjeţe pivo. Iker je umirao od gladi, no klipan mu nije dozvolio da sjedne. Ne smetaj nas dok jedemo. Ako budeš inzistirao, istući ćemo te. U protivnom, tuţit ćemo te gazdi. Kako je utonuo u misli, krici uţasa su mu proparali uši. Iskočivši iz svojeg zaklona, kraljevska kobra skočila je usred gostiju. Svi su ustali u jednom skoku. Tapkajući nogama, bacajući zemlju, poljoprivredni radnici uspjeli su u svom naumu. Iker se nije micao. Kobra je imala daleko veće oči nego što je bilo normalno, šare su joj bile zlatne i kretala se fascinatnom elegancijom. Hipnotiziran, mladić je sanjario o zmiji Ka. U protivnom, ţetva će biti upropaštena. Zatim je podigao ruke u znaku oboţavanja. Nastupila je duboka tišina. Između mladića i zmije bilo je manje od tri koraka. I jedno i drugo bili su nepokretni poput kipova, no kobra ne bi oklijevala udariti. Slijed vremena bio je prekinut. I čudo se dogodilo, kao u vremena Ozirisa kada trnje nije bolo, kada divlje zvijeri nisu ugrizale. Zadovoljivši se gestom klanjanja, gmaz je nestao u obliţnjem polju. Nije bilo bolje naznake koja bi najavila kvalitetu i kvantitetu ţetve. Nadamo se da nisi jako ljut i da ćeš pristati podijeliti s nama obrok. A i normalno je da postaneš šefom naše ekipe. Tako ćemo i mi biti zaštićeni. Ţeluca u petama, Iker se nije dao moliti. Iskrcaj vreće u tišini, pusti obrednike da obave svoje i ne postavljaj pitanja. Ĉetveronošci su se zaustavili, a da mladić nije morao upotrijebiti štap. Ondje su se nalazila dva pisara, koja su brojala vreće. Jedan dio bio je namijenjen seljacima i njihovim obiteljima, drugi provincijskim pekarama. Kad je njihov posao bio gotov, povukli su se. Ostalo je samo devet šefova ekipa, sedam hvalitelja i tri obrednika, među kojima i flautist. Neka je boţica ţetve slavljena. Kako je ţetva bila obilna, moţemo se radovati! Ţito i ječam klijaju na leđima Ozirisa, on potpomaţe bogatstvo prirode, nikada se ne umara i nikada ne ţali. Neka šefovi ekipa poloţe na gumno sadrţaj svojih vreća. Sethovi magarci ne trebaju gnječiti Ozirisovo sjeme. Magarci su se okretali i okretali, jednako obuzeti kao i ljudi koji su promatrali scenu. Ne shvaćajući u potpunosti značenje, Iker je osjećao da prisustvuje iznimno vaţnom činu. Postavio bi bio stotinu pitanja, no poštovao je tišinu. Druga dva obrednika izvela su magarce s gumna i tada je bio red na hvaliteljima da počnu djelovati. Kad je njihov zadatak bio završen, napunili su vreće i natovarili ih na magareća leđa. Organizirana je procesija, koja se uputila prema ţitnicama. Dodir njegovih bosih stopala s vapnenim stubama učinio je taj obred, koji mu je nudio novu stvarnost, još intenzivnijim. Flautist, druga dva obrednika, šefovi ekipa i sedam hvalitelja prostrli su se pred divom očiju upalih u duplje, teških kapaka i izbočenih jagodica. Njegov pogled bio je tako oštar da je izazvao grčeve u Ikera. Ravna i fina nosa, zaobljenih usta, širokog torza, taj ozbiljni čovjek imao je velike uši, sposobne da uhvate i najmanje strujanje svemira. Nosio je lanenu košulju s jednom naramenicom preko lijevog ramena i četvrtastu pregaču, na kojoj se pojavljivao grafon kako ubija neprijatelje Egipta. Flautistova šaka prisilila je Ikera da se ispruţi po zemlji. Zatim je gravirao stubište koje je vodilo prema najvišoj ţitnici i jednim ugarkom upalio posudu sa ţeravicom, u kojoj su bile kuglice tamjana. Izvršavajući taj obred, kralj se zadubio u pogled mladića kojeg je susreo. Uvijek jednako paţljiv, Iker je slušao faraona. Nudi se da bi nahranio svoj narod. Otac i majka ljudi, proizvodi sjeme tajnom snagom koja je u njemu kako bi dao stvorenjima izglede da preţive. Svi ţive od njegova daha i mesa, on je došao s otoka plamena kako bi se utjelovio u ţitu. Jedemo tijelo Ozirisa, izdrţat ćemo zahvaljujući biljnom zlatu. Sačinjena u mnogobrojnim primjercima, ta zaručnica ţita bit će izloţena na fasadi svake kuće do sljedeće ţetve. Zatim je flautist donio veliku i lijepu košaru načinjenu od savitljive trstike, obojenu ţutom, plavom i crvenom bojom. Dno je bilo pojačano dvjema daskama, postavljenim u obliku kriţa. Ono što je bilo raspršeno ovdje je skupljeno. Ĉudo se dogodilo još jednom! Flautist je izgovorio magične formule pospješujući okot, dok je šef goveda pomagao ţivotinji, koja mu je lizala ruku. Boreći se protiv patnje, krava je ispruţila vrat i izravnala straţnji dio. Govedar joj je milovao bokove kako bije smirio. Neka se s njima postupa s najvećim poštovanjem. I pojavila se glava malog vola, kojeg je šef goveda lagano izvukao istodobno sa straţnjim nogama. Pjegav, smeđih očiju, bio je veličanstven. Sef goveda polegao ga je pored majke koja ga je dugo lizala. Svatko je čekao njezinu odluku. Dubokim i odlučnim pogledom krava je pogledala Ikera. Pomalo nespretno, Iker je njeţno uzeo malo biće, koje nije pokazivalo ni traga zabrinutosti. Zbog svoga zdravstvenog stanja, Uaka, šef provincije Kobre, nije mogao prisustvovati obredu u društvu kralja. No nije li to bila spretna taktika koja bi mu omogućila da spere svu odgovornost u slučaju atentata? Zaputiti se tako na neprijateljski teritorij činilo se kao ludost. Ipak, Sezostris je tako odlučio, a šef njegove osobne straţe morao se prilagoditi. Srećom, dvor u Memfisu nije ništa znao o stvarnim monarhovim planovima. Njegova najveća briga, u slici svojih prethodnika, je dovršenje zdanja vječnosti. Ova provincija s njom započinje i osigurava sigurnost karavana. To je poljoprivredni radnik kojeg su nedavno angaţirali. Ogromni grob uspinjao se prema vrhu strme obale, natapajući se snagom Uzdignute planine. Njezini dijelovi bili su međusobno povezani stubištima. Hramu dočeka slijedio je dugački ulaz koji je vodio u prvo dvorište, zatim rampa koja je završavala portikom sa stupovima koji se otvarao prema drugom dvorištu, zatvorenom visokim zidovima. Zatim je slijedila neka vrst svetišta koje je zaklanjalo sobu uskrsnuća. Na kraju prolaza, u osi, nalazila se niša za Ka, točka dodira između ovoga svijeta i onostranosti. Takva je bila lokalna tradicija koja će se sa mnom ugasiti. U ovom trenutku, gubici su minimalni, no vrijeme je da se čvrsto ponovno uspostavi vlast Maata. Samo ujedinjenjem provincija i odrţavanjem jedinstva pod jednom nepokolebljivom rukom, vratit ćete blagostanje Egiptu. Dozvoljavate li mi da sjednem na tu kamenu klupu? S petoricom među njima sukob će biti ţestok, moţda i opasan. Velike obitelji nisu u pravu kada si prisvajaju funkcije nasljednim principom zaboravljajući da kvaliteta čovjeka i sposobnosti trebaju biti vaţnije od rođenja. Sustav je postao tako krut da ga treba slomiti. Vi vladate i nitko drugi. Djelujući na taj način, uništit će sve napore koji su učinjeni od vremena bogova i uroniti nas u mrak! Ima već dosta dugo, pomorci bi otkrili lokaciju te čudesne zemlje i donijeli bi zlato. Razveden već treći puta, zadovoljavao se mučenjem svojih ţena, tako prestrašenih njegovim nasiljem da se nisu usudile ţaliti. Što se tiče njegove jedine kćeri, koja je pobjegla majci, ona se zaklinjala da tu zvijer nikada više ne ţeli vidjeti. Susrevši Rizničara Medesa, Gergou si je otvorio novu sudbinu. Postati desna ruka te vaţne osobe, činiti sve pod okriljem sluţbenih funkcija, davalo mu je poleta. Od sada je mogao, u potpunoj nekaţnjivosti, provoditi svoju prirođenu okrutnost na ţrtvama koje su mu predavali i na onima koje je odabirao. Ne samo da je posao bio dobro plaćen, već su se najavljivale i lijepe promocije. Kako se Medes bude snaţno penjao u hijerarhiji, Gergou će ga slijediti. Mornar po vokaciji, i sam je drţao kormilo financijskog broda. Ne tako svoj što se tiče kopnenih putova, dobro se znojio. Praznovjeran, putovao je samo uz dobrih desetak amajlija. Stigavši u Koptos, Gergou je odahnuo. Pustinja ga je pritiskala i, kao i njegov gazda, slabo je podnosio vrućinu. No ovdje će, u ovom gradu, pronaći trag dvaju kovčega koje je Medes ţelio. Njegov lovački instinkt rijetko ga je varao i gonio je dosta divljih ţivotinja da bi osjetio kako banda nepoštenih mornara nije daleko. Sa svojom ekipom policajaca naoruţanih kratkim toljagama, Gergou nije odavao finoću. Obišao je gostionice i ispitao svakog gazdu. Šesti je bio onaj pravi. Bili su smireni čekajući rezultate prodaje. Više stvarno ne znam. Pod uvjetom, naravno, da nisi lagao. Ne bi li mi to pribavilo nevolje, u svakom slučaju? Svaki puta kad ih je pokušao otvoriti, postale bi tako uţarene da je morao odustati. Njegovi suučesnici postajali su nestrpljivi, no nijedan nije ţelio preuzeti rizik da bude ţrtvom prokletstva. Posjedovali su sigurno čitavo bogatstvo, no kako ga prodati? Trebalo se udaljiti iz Koptosa i pozabaviti se time u većem gradu kako bi prošli neprimijećeno i otići moţda do Memphisa. Najteţe je bilo to što moraju podijeliti. Na trenutak, kapetan je trebao nosače. Zatim, bit će drugačije. Zvuk borbe ga je upozorio. Vani su se tukli. Morao je izaći, no nije mogao napustiti kovčege. Nekoliko divljih krikova su se stopili, a zatim, poslije nekoliko sekundi, nastupila je tišina. Gergou je nahrupio u prostoriju. Evo nesumnjivo slavnog kapetana i vođe lopova! S dva kovčega koje traţi poreznik! Suprotstavljajući se grubim udarcima snagama reda, počinili su ozbiljan prekršaj, teško kaţnjiv. Ni oni ni ti nećete više vidjeti mora. Uzmite ih i pustite me. Primio sam jednog brodolomnika na jednom pustom otoku. Slomljenog nosa i kostiju, lica u krvi, kapetan je ispričao događaje kako su se dogodili. Uvjeren u iskrenost svojeg sugovornika, Gergou je bio oduševljen. Kada pokušam, opečem se. Prevelika smjelost nije bila njegova jača strana, a i nisu ga plaćali da bi riskirao. Ta stvar činila mu se sve čudnijom te se vratio Medesu da razmrsi klupko. Jedan domaći sluga donio je Medesu i njegovom posjetitelju svjeţe pivo. Bojim se da je dječak bio tako prestrašen brodolomom da je izgubio razum. Našao sam ti odlično mjesto daleko odavde, u Fajoumu. Malo posla, zgodna kuća, dobra primanja. Mjesto ti je osigurano na jednom brodu. Ojađen, Medes je u jednom potezu popio dvije čaše piva. Nije sumnjao da je ispitivanje dobro obavljeno i da je mali pisar izgubio razum. Ostala su samo dva kovčega, ako uopće postoje. Sutradan uvečer, Gergou crvenkast i veseo u licu, predstavio se portiru Medesove zgrade, koji ga je smjesta primio. Ĉinili su mi se upadljivima da bi ih donio ovamo. Ti kriminalci istrunut će u zatvoru. Ali taj jadni tip je poludio. Dječak i sakupljeni kovčezi na pustom otoku, vaš čamac koji ga je slijedio za oluje, taj otok koji je nestao u moru i jedini preţivjeli taj dječak. To je sve što sam iz njega mogao izvući. Izgubili smo Brzu i njezinu posadu, a more nije ţeljelo malog pisara kao ţrtvu. Ta ekspedicija, u koju sam uloţio toliko napora i strpljenja, završila je propašću. Dosad ih nitko nije otvorio. Mi ćemo ih otvoriti! Medes je ostao uvjeren da zemlja Punt uistinu postoji, a ovi iznenađujući događaji samo su ga učvrstili u tom uvjerenju. Ne dokazuje li val, koji je uništio njegov čamac i ubio njegovu posadu, da se zemlja bogova zna braniti kako bi zaštitila svoje bogatstvo? U svoj svojoj veličini, dva kovčega sadrţavala su istinsko bogatstvo. U unutrašnjosti kovčega bilo je samo blato koje je isparavalo smrad. S krajem ţetve, ritam seoskih poslova se usporavao i svi su si čestitali na iznimnoj obilnosti berbe, koju su bez sumnje dugovali faraonovoj prisutnosti. Kako je bio njihov vođa, stanovnici provincije postali su gorljivi sljedbenici Sezostrisa. Posljednji odsjaji sumraka brzo su se gubili, ustupajući mjesto mirisnoj noći. Ţivotinje i ljudi bili su gladni i vesele večere organizirale su se oko kuhinja na otvorenom. Sam, udaljen, sjedeći na granici koja je označavala kraj jednog polja, Iker nije imao teka. Nitko ovdje nije poznavao Kornjačino Oko i Oštricu Noţa. Opisujući laţnog policajca koji ga je pokušao ubiti, ponadao se da će ga netko prepoznati. No taj ubojica nije obitavao u ovom području, a kad se dogodilo zlodjelo nad Ikerom, on je pobjegao. Postavljanje pitanja nikuda nije vodilo. Tako se mladić zatvarao u svoju šutnju. Trebao je napustiti tu zemlju kako bi nastavio svoju potragu, ali kuda bi otišao? A vraćanje duga će mu oduzeti još puno vremena. Jedini trenutak svjetlosti u tom očaju bio je obred koji su slavili u prisutnosti faraona. Nikada se mladić nije mogao nadati da će susresti monarha. Kao i drugi, jedva ga se usuđivao pogledati. Zašto ne prihvatiš svoje stanje, uvjeriš mog oca i naslijediš ga? Kao što je i rekao, naš kralj nije kakav bilo slabić koji će dozvoliti diobu moći. Uskoro, suprotstavit će se lokalnim tiranima koji su odlučni u svom neposluhu. Mi, barem mi, bit ćemo mirni. Oslobodi se svoje prošlosti, Iker, i misli samo na svoju budućnost. Ja postojim, ovo imanje, ova polja, ova tu sjemeništa postoje, kao i ona tamo. Ako ih ţeliš, sve ti moţe pripasti. Više nitko se ovdje ne usuđuje izraziti ni najmanju kritiku na tvoj račun. Ovu noć moţemo provesti zajedno. Tvoje riječi su me dirnule, priznajem, i moram uistinu razmisliti. Odvedi volove na kanal kako bi se napojili i okupali. Posvuda na selu bit će to veliko slavlje, po kojem će slijediti nekoliko dana odmora. Ta mirna sreća, nije li to bilo Sezostrisovo djelo, njega koji je napuštao provinciju nakon što je slavio obred u glavnom hramu? Na ideju da se osvjeţe goveda se nisu dala moliti. I sama su krenula dobrim smjerom, mladić se zadovoljio samo da ih prati. Njihovo omiljeno mjesto bilo je okruţeno starim vrbama koje su bacale ugodnu sjenu. Svako bi govedo, kad je na njega došao red, mirno se spustilo nagibom i kušalo vodu kanala s očiglednim zadovoljstvom. Iker je sjeo na klupicu. Noćas nije spavao, razmišljajući o tome da provede miran ţivot pored Malog Cvijetka. No prizori koje je vidio, sebe kao dobrog oca obitelji i vlasnika skromnog imanje, nju kao savršenu ţenu i briţnu majku, dobre ţetve, dobra stada, sjemeništa dobro napunjena, nisu mu davala nikakve radosti. Iker nije mogao lagati sebi, iskupljenja koja je proţivio nisu se mogla izbrisati. Shvatiti njihovo značenje bio je njegov primarni cilj. Ĉudan vjetar se uskovitlao, činilo se kao da dolazi istodobno iz svih smjerova prostora. Volovi su se ukopali. I Iker ju je vidio. Jednu ţenu iznimne ljepote, zlatne kose i vrlo glatke koţe kako izlazi iz ţbunja. Iz njezine duge bijele haljine izbijala je zasljepljujuća svjetlost. Na trenutak, jedan trenutak, pogledi su im se sreli. To je bila ona, nijedna druga neće ga moći smiriti. I ti, i ti isto vjeruješ da si vidio boţicu. Nisi prvi, budi uvjeren! Igre sjene i svjetla ocrtavaju tijelo jedne veličanstvene ţene koju govedari opisuju puni entuzijazma. Na nesreću, to je tek privid. Po pričanju, zaljubljena je u tebe. Na dobrom si putu, Iker. O Malom Cvijetku svi sanjaju! Gazdina kći, jesi li svjestan toga? Pričaju da će ove godine biti sjajan. Ravnodušan prema takvoj vrevi, Iker je vratio goveda u staju. Kada je izašao, poţurio se do Malog Cvijetka. Prije nego ljudi posjednu, trebalo je odati počast bogovima. Tako je jedno dvadesetak nositelja darova ukrasilo oltar hranom posvećenom hramu i namijenjenom nevidljivim moćima koje su predsjedale banketom. Glava ukrašenih crnim perikama, odjevene u haljine koje su otkrivale, prekrivene mreţom plavih perli, narukvica na rukama i zaglavcima nogu, svećenice su bile ljepše jedna od druge. No posljednja ih je sve zasjenila. Njezina elegancija bila je takva da je zarobila one najniţe. Plemenita koraka, lica tako finih crta da nisu našla premca, tankih bokova, činilo se da dolazi iz svijeta u kojem je vladalo savršenstvo. Boţanski red oblikovao je njezinu ljepotu, ocrtao luk njezinih trepavica i učinio joj oči sjajnima poput jutarnje zvijezde. Mirno i polako, kao da je sama u hramu, mlada svećenica poloţila je na oltar rascvjetali cvijet lotosa. Tako je miris onostranosti zavladao ljudskih veseljem. Zatim se povukla takvom milošću da je natkrilila pomoćnice. Kad je prošla pored njega, Iker se morao osvjedočiti, ona je uistinu bila uzvišena ţena koja mu se ukazala u vrbiku. Mlada djevojka promijenila je oblog. Gotovo ništa nisi jeo. Nije to problem s probavom koji te prikovao za krevet. Zašto si u takvom stanju? Misliš da te nisam vidjela kako je gledaš uţarenim očima? Zbilja si u stanju istodobno se razboljeti i zaljubiti. Nisi u pravu kada se zatvaraš u najneprihvatljivije snove. Ta djevojka je svećenica koja ţivi u hramu i izlazi samo da bi slavila obrede. Nikada je više nećeš vidjeti. Nitko je ne poznaje, zamisli, i tako je i bolje. Hoćeš li se na kraju probuditi i primijetiti mene, jer ja nisam san? Trebao joj se obratiti, upitati je za ime, učiniti pokret, čak i smiješan, kako bi je zadrţao. A sad, ustani i idi raditi. Ta priča s probavnim smetnjama ne moţe trajati u vječnost. Imaš dug za vraćanje, sjeti se. Kao što je i utvrdila seljakova kći, nitko nije znao imena lijepe svećenice. Bila je tek uzvišeno ukazanje tijekom jednog rituala i nije bilo drugog načina do li zaboraviti je. No Iker ju je volio i nijedna druga ţena neće ga privući. Kakve god bile prepreke, mora je ponovno pronaći. Nema ni govora o varanju, u protivnom slijede udarci štapom i velika globa. Štoviše, treba tim njuškama pokazati gostoprimstvo. Iker je mrzio njegovu aroganciju i njegovo zadovoljno lice. Goveda, krave, magarci, ovce i svinje počele su defilirati bez puno ţurbe. Iker se smjestio diskretno uza posljednjeg pisara kako bi vidio kako on radi. U nekoliko navrata, poreznik, koji ništa nije biljeţio i zadovoljavao se promatranjem, zatraţio je svjeţe pivo. Kad je brojanje završeno, pozvao je vlasnika imanja. Higijensko stanje tvojih ţivotinja ne čini mi se zadovoljavajućim. Ako odbiješ platiti, veterinarske sluţbe naplatit će ti tešku kaznu. Povećavaju broj glava stoke kako bi povećali porez. Među seljacima bijes je rastao. Ako se usudite napasti mene, svi ćete u zatvor. A osim toga to je stvar između gazde i njega. Nas se to ne tiče. Iker je dao petama vjetra. Budući da je dobro poznavao mjesto, imao je izgleda umaknuti im. Uz pomoć klipana, sretnog da se riješi teškog suparnika, policajci su pretraţili kuće, zaklone i trstike, staje, prošli poljima, istraţili šumice. A moje osoblje me neće napustiti. Hajde, zaboravimo tu priču. Riječ je samo o pogrešci u pisanju koju ću smjesta popraviti. No nemoj previše traţiti! Vraćajući se kući, Mali Cvijetak sanjala je o mladom čovjeku visoka čela i zelenih očiju, tako intenzivnih, koji joj je pobjegao. U dnu njezine duše gorjela je vatra čija joj se snaga nije sviđala, ali koja će je na kraju pripitomiti. Drukčiji od ostalih mladića koji su joj udvarali, Iker je imao pristalost i odlučnost vođe. Njegova ţena trebala bi ga gurati da osvoji i druge dijelove zemlje, da poveća njihovo područje i prihvati se novih zadataka. Njihov uspjeh bio bi zadivljujući. No njezin miljenik bio je tek prijestupnik u bijegu. Mali Cvijetak zatvorila je vrata svoje sobe, u koju nitko, čak ni njezin otac, nije smio ući. U velikim košarama briţno je slagala svoje haljine, svoje perike i svoje ogrtače. Dobar dio tih oprava sluţio je da je učini elegantnom. I u svojoj kupaonici imala je dva kovčeţića od alabastera, u kojima je čuvala svoje kozmetičke pripravke. Kriknula je kada ga je otkrila. Imamo dokaz da se bavi malverzacijama, i bit će osuđen. Bit ću glavni svjedok. I nisam zaljubljen u tebe. Najvaţnije je da bismo bili dobar par i da bismo se obogatili. Bez pravde, ovaj ţivot nema smisla. Prihvaćaš li da odeš potraţiti oca? Kad je izašao iz sobe, trojica policajaca su se bacila na njega i svezala mu ruke za leđima. Skupljena u naručju svoga oca, Mali Cvijetak je gledala mimo njega. Nakon svega, ti si tek jedna prezaduţena i drska hulja. Zasluţuješ primjerenu kaznu i nitko te neće ţaliti. Sada ti više ništa ne dugujem. Sudski činovnik predsjedao je sudom kojeg su činili poglavari provincija, i nije se zanimao za Ikerova objašnjenja. Optuţujuća svjedočanstva promatrača, pisara, vlasnika imanja, njegove kćeri i klipana donijela su presudu porote. Tijekom dugog puta, koji je vodio u sinajske rudnike bakra, Iker nije pretrpio nikakvu grubost. Nije mu nedostajalo ni vode ni hrane i uţivao je simpatiju pustinjske policije, koja mu nije tajila kakva okrutna iskušenja slijede. Istrošen organizam ne bi izdrţao ni godinu dana. Samo sam razotkrio jednog pokvarenog poreznika. Mi samo slušamo naređenja. Da te pustimo da pobjegneš u pustinji navukli bismo si ozbiljne nevolje. A ti ne bi imao nikakve šanse da se izvučeš. Bolje je da odsluţiš svoju kaznu, makar je i nepravedna. Sakriven u jednom kamenu u obliku trokuta, na sliku zalazeće trake sunca s visine neba, bog je čuvao svoje vjernike od pohoda pješčanih razbojnika, pljačkaša bez vjere i zakona koji su napadali karavane i ubijali trgovce. Fasciniran pustinjom, Iker je zaboravio imanje i njegove stanovnike. Oslobođen svakog ogorčenja, često je viđao lice lijepe svećenice kako se pojavljuje. Kad bi otvorila oči i pogledala ga, postajao je snaţan do te mjere da je mogao pomicati planine i nije osjećao nikakav umor! Ĉim bi nestala, osjećao se praznim, pokošenim, gotovo nesposobnim za nastavak. Ţelja da je ponovno vidi bila je tako snaţna da je povjerovao. Da, prijeći će i ovu novu prepreku i otići u potragu za tom nepristupačnom ţenom. Konvoji magaraca donosili su uobičajeno , namirnice, odjeću i oruđe. Zbog teţine posla, tehničari su često bili otimani. Što se tiče osuđenika, morali su se prilagoditi ili umrijeti. Nekoliko kriminalaca, koje su nadgledali budni straţari, nije imalo vremena za lijenost. Morali su kopati i osigurati iskopine i galerije kako bi olakšali zadatak specijalistima. Zgrade, kuće, skladišta, zatvor, bili su sagrađeni od suhog kamena. Sama zgrada bila je od klesanog kamena, kao i svetište posvećeno Minu, gospodaru ţivota, zaštitniku karijera i rudara, vjesniku grmljavine i oluja koje su ispunjavale cisterne. Zahvaljujući njemu, radnicima zaduţenim za vađenje bakra iz utrobe planine nije nedostajala voda. Po dolasku konvoja, odgovorni za iskopavanje, jedan zdepast, preplanuo čovjek promukla glasa, činio se iznenađenim. Presuda, godina dana ovdje. Zašto se nije ţalio? Zapravo, činilo se da svi jedva čekaju da ga se riješe. Imaš li sluţbene papire? Ostavljamo ti dječaka i idemo. Idući put, pokušat ćemo ti dovesti pravog lopova. Napali su me, opljačkali, zatim... No tako je kako je i nitko ne moţe ništa promijeniti. Prevelik si da bi se uvukao u crijevo, a nemaš dovoljno mišića da bi radio na iskopavanju. Stavit ću te u ekipu koja se brine o pećima. Ne mogu ništa bolje, mladiću. Na podu bijahu samo dvije hasure. Osjećao se tako daleko od Egipta da mu se činio nedohvatljivim. Ipak, Iker se odbio prepustiti očaju. Izaći će iz tog zatvora i ponovno pronaći mladu svećenicu. Jedan čovjek od nekakvih dvadesetak godina, četvrtastog lica, gustih trepavica i okrugla trbuha, ušao je u kolibicu. U istoj smo ekipi. Ĉini se da si nezadovoljan? Bolje je ne govoriti o prošlosti i baviti se sadasnjošću. Naš gazda, to je Poprečna njuška. Zao i zloban čovjek. Povratnik i već je deset godina ovdje! Nijedan nadglednik ga se ne usuđuje napasti. Pazi da mu se ne zamjeriš. Što se tiče obroka, upozoravam te, mršav i ne baš zasitan. No ti si dobro uletio. Kuharu sam drag i dobivam dodatne obroke. Kako se činiš simpatičnim, uputit ću te u igru, ali uz dva uvjeta. Ponajprije, drţat ćeš jezik za zubima, a zatim, radit ćeš dio mog posla. U dlan svoje ruke isuo je tablete te ponudi Ikeru. Taj lijek pomoći će ti da izbjegneš dijareju i druge probavne smetnje. Neki su od toga i umrli. U protivnom, shrvat će te tuga i izgubit ćeš vitalnost. Da bi bio smiren, nosi ovo oko vrata. Mladić ju je dugo trljao u rukama. U protivnom, bit ćemo kaţnjeni. Od prvog trenutka novi mu se pridošlica nije svidio. Drţi se pravila jer ću te samljeti. I nitko mi to neće predbaciti. Jedna usta manje za hraniti, bit će to dobra vijest. Metal je zatim bio preoblikovan u poluge, popisan i označen brojem za prijevoz u Egipat. Mjesec dana kasnije, Iker je nastavio sa slaganjem poluga. Široka Njuška nije mu ništa prigovorio. To mora da mu je dovoljno. O osim toga, ti si mi dao učinkovite amajlije. Ta dva tipa su tvoji prijatelji? I htio bih također vidjeti laţnog policajca koji me pokušao ubiti. Jesi li siguran da... No ništa ti ne obećavam. Nitko od osuđenika nije mu mogao dati ni najmanje obavijesti. Nadilazeći svoje razočaranje, Iker je sa ţarom izvršavao svoj zadatak, zapravo ne baš tako teţak. Barem će ti tvoj boravak ovdje koristiti. Znat ćeš sve o bakru, počevši od peći. Sutra ćemo je zajedno čistiti. To je sveta privilegija, znaš. Tebi to dozvoljavam jer se znaš drţati na svom mjestu. To je rijetka kvaliteta koja zasluţuje nagradu. Svojim teškim korakom, Široka Njuška se udaljio. Nije više podnosio tog mladića, koji je, zapravo, bio njuškalo kojeg je policija dovela da bi saznala kako funkcionira hijerarhija zarobljenika. A glavni i odgovorni bio je on, Široka Njuška! Ovaj Iker će ga odati i bit će poslan u rudničke galerije. Samo je jedno rješenje, uroniti mu glavu u jednoj peći i praviti se da je to bila tek nesreća. Sekari se protegnuo i zijevnuo. Reklo bi se da te izabrao za svog nasljednika. Budite disciplinirani i vrijedno radite, u protivnom vratit ćemo vas ovdje. U tom slučaju, obećavam vam da ćete se lijepo provesti. Za ulazak u posvećeno područje Ozirisa ostalo je samo pristanište, koje je bilo pod strogom paskom. I upravo tu je pristala jedna mala flota, koju je predvodio faraon. Pod njegovim pogledom, mornari su istovarivali blokove kamena, temelje stupova i pločice za popločavanje. Zatim je sišla ekipa zanatlija iz provincije Cobra, u kojoj su bili glavni majstor, skulptori i drvodjelje. Svi su poloţili zakletvu da će u tajnosti drţati svoj rad. Znali su da neće vidjeti svoje bliţnje prije kraja posla. Glavni svećenik Abidosa nagnuo se prema monarhu. Svakog dana dobivat ćete zalihe mesa, ribe i povrća. Mesari i kuhari ondje će stanovati, svećenicima i obrtnicima ništa neće nedostajati. Nijedan od njih neće se baviti poljoprivrednim radovima, nijedna institucija nema pravo uzeti ni prst teritorija Ozirisova. Dvije vrste svećenika imaju pristup, stalni i privremeni. Kada se jedna skupina privremenih povuče kako bi oslobodila mjesto drugoj, morat će obaviti svoj zadatak do savršenstva, pod prijetnjom kazni. Stalni će biti Ćelavi, zaduţeni za obrede Kuće Ţivota, Sluga Ka, koji će oboţavati i podrţavati duhovnu energiju, Onaj koji lijeva vino na stolove darova, Onaj koji bdije nad integritetom velikog tijela Ozirisa, Onaj čija je misija tajna i koji vidi tajne, sedam glazbenika koji će opjevati boţansku dušu, naposlijetku, Onaj koji nosi zlatnu paletu na kojoj su ispisane formule znanja. Kada ćete imenovati nositelje drugih funkcija? No prije nego što odemo dalje, moram znati je li nam naklonjen duh mjesta. Unatoč opetovanim upozorenjima, Sobeku Protektoru bilo je zabranjeno da ga prati. Prošavši s onu stranu tmina, obilazio bi područja ţivih kad bi se otvorila vrata nevidljivog. Bez njegova odobrenja, faraonov pothvat bio je osuđen na propast. Ostao je nepokretan na točnom mjestu na kojem će biti izgrađeno svetište njegova hrama. Ovdje, zemlja je bila u specifičnoj suglasnosti s nebom. Ĉitava priroda je šutjela. Ni ptičjeg pjeva, ni daška vjetra. Odjednom, iskrsavajući niotkuda, pojavio se. Crni šakal, visoko na nogama, ogromnog repa i velikih uspravnih ušiju. Nepovjerljiv, drţao se na dobroj udaljenosti od uljeza. Jako brzo, Sezostris je otkrio njegove zahtjeve. Utjelovljenje Prvoga Zapadnih tjeralo ga je da otkrije svoje namjere. No neće biti učinkoviti bez prisutnosti zdanja vječnosti, u kojem će se odvijati misteriji smrti i uskrsnuća. Obrtnici neće napraviti to zdanje zbog moje vlastite slave, već da bi Oziris ostao zaključni kamen egipatske civilizacije. Pročitaj planove djela u mom srcu i označi ih pečatom svoje moći. Bez nje, neće zaţivjeti. Glasnik i njegovi sljedbenici popeli su se na vapnenačku zaravan koja je slijedila nizu kamenih breţuljaka prošaranih vrhovima. Ovdje i ondje, otok neočekivanog zelenila gdje su se odmarali nekoliko sati prije nego su nastavili prema pustinji. Potčinjeni svojem vođi koji nije znao za umor i sumnju, ljudi su jedva koračali. Nisu se više čak ni pitali koliko će preţivjeti u toj uţarenoj peći. I tog dana shvatio sam da ta stvorenja posjeduju snagu koju mi trebamo. S njom, bit ćemo nepobjedivi.