Žene Bosna i Hercegovina. Chat sa ženama iz Bosna i Hercegovina nasumce. Zabava!

Dating > Žene Bosna i Hercegovina. Chat sa ženama iz Bosna i Hercegovina nasumce. Zabava!

Click here: ※ Žene Bosna i Hercegovina. Chat sa ženama iz Bosna i Hercegovina nasumce. Zabava! ※ ♥ Žene Bosna i Hercegovina. Chat sa ženama iz Bosna i Hercegovina nasumce. Zabava!

Ništa od onog što danas zapad propagira neće biti shvaćeno kao tolerancija i poziv na suživot, već kao znak slabosti i poziv na nasilje nad samim sobom. I drugo, gotovo ih je nemoguće identificirati jer ne postoji veza između njih i žrtve — žrtve biraju slučajnim odabirom — niti imaju motiv osim vlastitog ludila. Arapski svijet je bio koloniziran jedino od Turske, od zapadnih zemalja zapravo nikad. Red medvjedića, red svijeća, red uvijek istih izjava političara.

Isto tako kad treba navesti tko su ti ljudi, šuti se, ili se govori o ljudima azijskog porijekla. Francuzi su bili stoljećima napadani i okupirani od Engleza, ne tako davno, pa se ne raznose u Londonu. Takvi filozofi naravno nemaju odgovor na pitanje zašto islamisti ubijaju po Njemačkoj, čiji se kolonijalni imperij sastojao otprilike od tvornice kobasica u Tanganjiki, ili Švedskoj, ili na Filipinima. Mi očekujemo da oni rade, oni očekuju da im damo besplatno sve što i mi imamo. Ne, ratove i nasilje vam nismo donijeli mi, vaši plemenski i vjerski ratovi su oduvijek bili tamo. A i da jest, i Hrvatska je bila kolonizirana i od Austrije i Mađarske i Italije i Srbije pa nitko od nas ne ide okolo po Beču raznositi se. A civilizacije otkad postoje opstaju na lučenju dobra od zla, vrijednog od bezvrijednog, korisnog od beskorisnog, moralnog od nemoralnog, pa u konačnici i svojeg od tuđeg. Policija nema utjecaja, naši organi reda i zakona nemaju utjecaja, naš obrazovni sustav nema utjecaja. Takvo ogavno podilaženje i laskanje ne može biti protumačeno s druge strane drukčije nego kao neiskrenost, i rađa u muslimanima odbojnost i nepoštivanje spram zapadnih ljudi. I drugo, gotovo ih je nemoguće identificirati jer ne postoji veza između njih i žrtve — žrtve biraju slučajnim odabirom — niti imaju motiv osim vlastitog ludila. Ovako, pitanje je imamo li uopće to pravo. Svaka europska država je kad-tad bila kolonizirana od neke druge, pa se nitko zato ne raznosi eksplozivom.

Sami ih pozivamo da zadrže svoje običaje, vrijednosti, kulturu, burke, šerijatske zakone unutar obitelji, jer smo tolerantni i multikulti. Islamska revolucija, intifada, džihad, zovite to kako hoćete, je već počela: samo nitko na zapadu nema snage ni volje reći o čemu se radi. I oni sami znaju da je to obično dvolično laskanje, da islamski svijet nije nikad nakon renesanse bio dorastao zapadnom po svojim dostignućima na bilo kojem planu, o ostalima da ne govorimo, s izuzetkom donekle dalekoistočnih civilizacija, dijelom starijih i od one judeokršćanske, no i njih je ista pretekla tamo negdje u renesansi. Profesor Basam Tibi, islamolog, musliman, i rođeni Sirijac koji je u Njemačku došao već kao formiran i punoljetan, je svojevremeno Nijemcima lijepo objasnio kako stoje stvari: Islam ne samo da je nekompatibilan i nespojiv sa zapadnom civilizacijom, već došljake odnos zapadnjaka prema njima duboko vrijeđa.

Žene Kanton Sarajevo - Netko bi izvukao pištolj i upucao ih, ne bi gledali kako kolju žene. Kako ste si sami uredili svoja društva i svoje zemlje, takva vam i jesu, neovisno o našem uplitanju kroz povijest.

POLITIČKA KOREKTNOST UBIJA LJUDE Intifada u Europi: Narodni ustanak muslimana je već počeo, ali mi to ne želimo priznati Autor: Marcel Holjevac Srijeda, 24. Red medvjedića, red svijeća, red uvijek istih izjava političara. Nitko nema hrabrosti reći: Islamu nije mjesto u Europi. Multikulturalnost je tlapnja bez povijesnog presedana. Uvijek kad su se dvije kulture susrele, jedna je drugu asimilirala i podredila sebi, obično ona tehnološki i po društvenoj organizaciji naprednija, no ponekad jednostavno i ona agresivnija. Potonje je bio slučaj na nekoć kršćanskom Bliskom istoku, na kom danas kršćana praktički nema: istrijebljeni su, njihove crkve srušene prije mnogo stoljeća, ili pretvorene u džamije. Istu strategiju agresije koju islam prakticira već preko tisuću godina sad gledamo u Europi. Na dalekom istoku su stvari slične, gdje god ima muslimana u većem broju u pretežno nemuslimanskoj državi, postoji problem terorizma. Tamo gdje je država pretežno muslimanska, postoji problem nasilja nad nemuslimanima. U najmanju ruku, oni moraju živjeti po islamskim običajima i poštivati ih. Očekuje se da kršćanke hodaju pokrivene glave, da kršćani ne jedu svinjetinu i ne piju alkohol jer to muslimane vrijeđa. U najgoroj varijanti, otvoreno ih se ubija i proganja. To je budućnost Europe: čisto matematički gledano, muslimani će u većem dijelu Europe biti apsolutna ili relativna većina prije kraja stoljeća, i moći će provesti svoju volju. To znači ukidanje svih ljudskih prava i uvođenje šerijata voljom većine, ako se prije toga ne desi revolucionarnim ustankom milijuna i milijuna muslimana na zapadu. Ne postoji niti jedan način da se to spriječi. Islamska revolucija, intifada, džihad, zovite to kako hoćete, je već počela: samo nitko na zapadu nema snage ni volje reći o čemu se radi. Sličnost s balvanima pred Kninom je više nego očita, kao i sličnost narativa o Jasenovcu i genocidnim ustašama kao moralnog opravdanja za agresiju s narativom o zlom zapadnom privilegiranom bijelom kolonijalistu koji je stoljećima genocidirao nedužne urođenike. Istinitost narativa čak nije ni bitna, to je alibi kao i Hitleru povijesna krivnja Židova. Policija problem ignorira u nadi da će otići sam od sebe ako dovoljno dugo budu tupili o tome da terorizam nije prihvatljiva metoda rješavanja problema: nama nije, velikom broju muslimana na zapadu očito i te kako jest. Zašto ne bi bio? Sami ih pozivamo da zadrže svoje običaje, vrijednosti, kulturu, burke, šerijatske zakone unutar obitelji, jer smo tolerantni i multikulti. S druge strane, ne samo da nema reciprociteta pa mi ne tražimo da se u Saudijskoj Arabiji poštuju naši običaji kad smo tamo, nego se zapadni mediji zgražaju kad vide jednu Marianne Le Pen kako odbija staviti maramu kad ide muftiji, ili kad to radi Trumpova supruga ili kćer, a onda se opet zgražaju kad neki traže da oni, kad su ovdje, poštuju naše običaje. Takvo ogavno podilaženje i laskanje ne može biti protumačeno s druge strane drukčije nego kao neiskrenost, i rađa u muslimanima odbojnost i nepoštivanje spram zapadnih ljudi. Profesor Basam Tibi, islamolog, musliman, i rođeni Sirijac koji je u Njemačku došao već kao formiran i punoljetan, je svojevremeno Nijemcima lijepo objasnio kako stoje stvari: Islam ne samo da je nekompatibilan i nespojiv sa zapadnom civilizacijom, već došljake odnos zapadnjaka prema njima duboko vrijeđa. Mi očekujemo da oni rade, oni očekuju da im damo besplatno sve što i mi imamo. Puno dublji od burke, ona je tek refleksija takvog odnosa prema ženi, ali liberali se vole lijepiti za površne i marginalne stvari poput marama i menija bez svinjetine, kao da one čine islamsku kulturu. Mi iz nekog razloga smatramo kako ćemo podilaženjem muslimanima riješiti problem: ne, samo ćemo ga učiniti mnogo gorim. Jer, voljeti nas neće sigurno nikad, ali kad bismo se drukčije postavili, kad bismo pokazali malo poštovanja prema svojoj povijesti i kulturi, možda bi nas poštovali. Tko nema samopoštovanja, tko ne poštuje ni svoje pretke ni svoj narod ni svoju vjeru, taj otvoreno poziva na nasilje nad sobom. Žrtvom nasilja se većinom ne postaje slučajno. Takvim stavom smo izgubili strahopoštovanje koje je istok uvijek imao prema zapadu, a simpatije nismo zadobili niti ćemo ikad, naprotiv, preziru nas, s pravom. Postkršćanski i antikršćanski zapad se kršćanski kaje i ispričava muslimanima za sve moguće stvarne i uglavnom izmišljene svoje grijehe te krivi samog sebe za terorizam, hraneći ga time i dajući mu alibi. Te naša je kultura loša i zla. Te mi smo njih jadne kolonizirali. Arapski svijet je bio koloniziran jedino od Turske, od zapadnih zemalja zapravo nikad. A i da jest, i Hrvatska je bila kolonizirana i od Austrije i Mađarske i Italije i Srbije pa nitko od nas ne ide okolo po Beču raznositi se. Svaka europska država je kad-tad bila kolonizirana od neke druge, pa se nitko zato ne raznosi eksplozivom. Francuzi su bili stoljećima napadani i okupirani od Engleza, ne tako davno, pa se ne raznose u Londonu. Islamske zemlje nisu siromašne zato jer je zapad bogat — upravo suprotno, da nije zapadne industrije, i zapadnih izuma poput automobila, nafta od koje većina njih živi bi bila posve bezvrijedna, kao što je i bila stoljećima prije, a šeici koji se razbacuju stometarskim jahtama i privatnim Jumbo jetovima bili sretni da mogu, kao i njihovi pradjedovi, jednom godišnje zaklati kakvu ovcu ili devu da se pošteno najedu. Englezi su to, kažete, zaslužili zbog svoje kolonijalističke prošlosti? Onda su i Hrvati zaslužili genocid radi ustaša u Drugom svjetskom ratu, Muslimani radi turskih osvajanja i nasilja nad kršćanskom rajom koje je trajalo stoljećima, Srbi zbog etničkog čišćenja u Bosni i Hrvatskoj i terora nad nesrbima u prvoj, a u nešto manjoj mjeri i drugoj Jugoslaviji doduše, u potonjoj praćenim i komunističkim terorom nad samim Srbima. Kad bismo to pak primijenili na muslimane, morali bismo ih kolektivno istjerati iz Europe. Opet, licemjerje i dvostruka mjerila. Uostalom, kakve veze djeca na koncertu Ariane Grande imaju s bilo kakvom i bilo čijom prošlošću? Problem je što sami sebi kopamo grob. Ako sami za sebe govorite da ste bezvrijedni, da ste krivi za probleme drugih, ponižavate vlastito porijeklo i kulturu i veličate druge kulture i civilizacije, kako će to oni shvatiti? Kao poziv na agresiju, naravno. I na individualnoj i kolektivnoj razini. I oni sami znaju da je to obično dvolično laskanje, da islamski svijet nije nikad nakon renesanse bio dorastao zapadnom po svojim dostignućima na bilo kojem planu, o ostalima da ne govorimo, s izuzetkom donekle dalekoistočnih civilizacija, dijelom starijih i od one judeokršćanske, no i njih je ista pretekla tamo negdje u renesansi. Ništa od onog što danas zapad propagira neće biti shvaćeno kao tolerancija i poziv na suživot, već kao znak slabosti i poziv na nasilje nad samim sobom. To je gledište velikog dijela useljenika i njihovih potomaka; zašto bi oni cijenili našu kulturu, i prihvatili je, kad je mi sami blatimo? I to je posve ispravno gledište, da ne bude zabune. Mi možemo sebi tepati da smo širokogrudni i tolerantni, u biti smo samo licemjerni i dvolični. I ta dvoličnost zapada je prepoznata. Ovako, pitanje je imamo li uopće to pravo. Da stvar bude gora, bilo kakva normalna i prirodna reakcija ljudi na nasilje islama je učinkovito spriječena. Normalno bi bilo da se ljudi samoorganiziraju u obrani svojih života, svoje kulture, svoje domovine, svojih sela i gradova, ali to se ne događa, osim sporadičnih činova osvetničkog nasilja. To je spriječeno lijevoliberalnom propagandom, vulgarnom i sirovom poput one s videa, spram koje ona Goebbelsova djeluje sofisticirano i iskreno. Zapadu, jednostavno, nedostaje hrabrosti da postavi stvari na svoje mjesto: on i dalje radije proglašava rasistima i fašistima sve koji upozoravaju na budući logičan slijed događaja, još tamo od šezdesetih godina prošlog stoljeća i Enocha Powela. Upravo zato bi mržnja i nasilje mogli izbiti nekontrolirano, jer pritisak u loncu raste, a ispušnog ventila nema: čeka se samo da on eksplodira. Zapanjujuće je kako ljudi, indoktrinirani političkom korektnošću, ignoriraju opasnost i spremni su dati i svoju djecu na oltar iste, samo kako ne bi bili proglašeni rasistima ili fašistima. To nije ideologija, to nije moral, to nije vjera. To je čisto ludilo, to je fanatizam. Fanatizam zapada u obrani političke korektnosti hrani fanatizam islamskih luđaka. Mi i dalje lažemo i sebe i njih da je to što radimo humano, da je prihvaćanje milijuna migranata humano, da oni bježe od rata, da ovdje dolaze obitelji i djeca a ne za rat spremni muškarci dobro financirani od Sorosa i sličnih. U biti ne radimo uslugu ni sebi ni njima. Oni dolaze u zemlje u kojima će većina njih biti osuđena na boravak na društvenom dnu, jer nemaju kapaciteta za više od toga, a njihove zemlje ostaju, kao i naša, bez najproduktivnijeg dijela stanovništva i time tonu u još veću bijedu. Nema u trgovini ljudima ničeg humanog, to je zločin. Probajte ući u banku ili vojnu bazu bez dozvole, ili u susjedovu kuću, pa provjerite je li to legalno. Da, vi kao takvi niste ilegalni, samo ste ilegalno tamo gdje ne biste trebali biti. Razlika između legalnog migranta i ilegalnog jer razlika između gosta u vašoj kući i provalnika. Ali ta parola otkriva kako je plitka, a opet učinkovita, propaganda zle ideologije koja danas vlada zapadom, ideologije genocida maskirane u humanost. Zato stvari treba postaviti na svoje mjesto. Kako davno reče Stipe Šuvar, treba reći popu pop, a bobu bob: no kako nitko to nije imao hrabrosti uraditi onda, nema niti sad. Treba jasno reći neeuropskim useljenicima i njihovim potomcima s izuzetkom onih dalekoistočnih, s kojima problema nema, jer dolaze iz visoko razvijenih civilizacija : ovdje poštujete našu kulturu, naša pravila, naše zakone. Govorit ćete našim jezikom, usvojit ćete našu radnu i svaku drugu etiku, jest ćete što mi jedemo i pit ćete što mi pijemo, odbacit ćete svoju kulturu koja je i uzrok problema u državama iz kojih ste došli, a koje mi ne želimo ovdje, u protivnom, ako vam se ne dopada, slobodni ste vratiti se odakle ste došli i nastaviti živjeti među sebi sličnima. Ne očekujte da ćete s četiri razreda osnovne škole u Lahoreu imati standard kakav ima liječnik specijalist ili profesor prava, i ne umišljajte si da imate pravo na to. Vaše zemlje nisu propale i vječno zaraćene zbog nas, u njima ne caruje nasilje i bijeda zbog nas, nego zbog vas. Kako ste si sami uredili svoja društva i svoje zemlje, takva vam i jesu, neovisno o našem uplitanju kroz povijest. Ako su vaše države korumpirane i njima caruje nasilje, to je produkt vaše kulture, ne naše što jasno važi i za Hrvatsku, da ne bude zabune: korupcija i loš standard Hrvata nisu odgovornost nikog do li Hrvata. Da ste vi izumili topove i strojeve i gradili brodove prije nas, vi biste kolonizirali nas, vjerojatno nas i istrijebili ili pojeli, dakle nemojte kriviti nas što smo bili razvijeniji kroz veći dio poznate povijesti. Ne, ratove i nasilje vam nismo donijeli mi, vaši plemenski i vjerski ratovi su oduvijek bili tamo. Ne, bijeda vaših zemalja nije produkt našeg bogatstva, već vaših kompetencija kao društva i zajednice, kao kolektiva. Ne, mi ne stvaramo siromaštvo u vašem svijetu, jer siromaštvo ne stvara nitko, ono je prirodno stanje stvari. Kao što nije pitanje što stvara mrak nego što stvara svjetlo, tako je pogrešno pitanje što stvara siromaštvo. Zapitajte se radije što stvara bogatstvo, tamo gdje ga ima. Najvažnije od svega, to što ne smatramo da su svi narodi isti i sve kulture iste, ne znači da vas mrzimo. Znači samo da poštovanje i privilegije koje idu s njim treba zaslužiti, kako na individualnoj razini tako i na kolektivnoj. Zapad mora izvršiti pritisak na muslimane kao na kolektivitet, jer će jedino tako oni izvršiti, kao društvo, pritisak na svoje ljude, članove svoje zajedice, da se odreknu nasilja. Domoroci u Europi nemaju utjecaja na useljenike i njihove potomke, niti ga mogu imati. Policija nema utjecaja, naši organi reda i zakona nemaju utjecaja, naš obrazovni sustav nema utjecaja. Utjecaja na muslimane mogu imati samo drugi muslimani, članovi njihove zajednice. A to je hereza za koju današnji zapad ne želi ni čuti. No ili će se dogoditi pritisak na muslimane kao na zajednicu, ili će sve završiti u rijekama krvi kakve su nam davno obećane. Jer, kao što doseljenicima nitko osim njih nije kriv za nerazvijenost njihovih zemalja, tako ni zapadu nitko nije kriv za terorizam do li on sam. Kriviti islam je promašeno. Islam je posljedica moralne propasti zapada, njegovog urušavanja. Islam je prehlada, politička korektnost je AIDS: prehlada vas neće ubiti sama po sebi, ali ako imate AIDS, vjerojatno hoće jer vaš imunološki obrambeni mehanizam ne funkcionira. Politička korektnost, uz lijevoliberalnu ideologiju, je ono što je uništilo naš imunološki sustav kao zajednice. Da zapad ima svoj ponos i moralni kod, terorizma ne bi bilo. Kao što mi ne možemo riješiti probleme trećeg svijeta, niti ih trebamo rješavati, tako nitko ne može riješiti problem terorizma u Europi do li nas samih. Uljudne zamolbe te pozivi na nenasilje i toleranciju, uz akcije uperene protiv individualnih terorista koji su ionako uglavnom mrtvi nakon zlodjela, su u borbi protiv terorizma djelotvorni upravo koliko i aspirin protiv raka. Kukavičluk zapada hrani islamski terorizam, a najgore tek slijedi Autor: Marcel Holjevac Ponedjeljak, 05. Theresa May je danas odriješito odličila da je bilo dosta! Što će konkretno uraditi? Ona kaže da se moramo boriti protiv ekstremizma! Pa to smo čuli tisuću puta: kojeg ekstremizma, čijeg? Kalvinistički propovjednici ili makar jehovini svjedoci? Od 452 samoubilačka napada u 2015. Ne radi se tu ni o kakvom religijskom fanatizmu, nego o islamu. Isto tako kad treba navesti tko su ti ljudi, šuti se, ili se govori o ljudima azijskog porijekla. Da se ne bi uvrijedilo muslimane. Nije li to onda uvreda za Japance i Kineze, koji su isto tako Azijati, pa se ne raznose bombama? Što će May konkretno uraditi, tražiti od parlamenta strože zatvorske kazne za bombaše samoubojice i strožu kontrolu govora mržnje na internetu? Jer upravo to je predložila: ona kaže da će strože nadzirati internet! Niti riječi o strožoj kontroli granica ili džamija! Halo, problem nije internet nego islam! A Theresa May tu ne može ništa, pa se onda bavi cenzuriranjem intereneta, jer, jelda, tamo se skupljaju teroristi. Njen odgovor na terorizam je jednako sulud kao i inteligentne ideje iz Švedske da se problem terorista koji kamionima gaze ljude po Stockholmu riješi zabranom prometovanja automobila u centru grada. Pa da vidimo kako će onda teroristi i čime gaziti ljude! Uklonimo opasnost s naših ulica! Islam, naravno, nije opasan. To se ne smije ni pomisliti. Zašto u zemljama poput Japana ili Izraela, gdje ne njeguju različitost, nema terorizma i sličnih problema? U Izraelu je, doduše, bilo, no oni su to riješili metodama kojih se zapad grozi. I zašto među muslimanima ne postoji otpor islamistima koji sve njih dovode na stup srama? Ovo potonje zahtijeva podrobniji uvid. Kako ISIL kontrolira muslimane na zapadu? Informacija koja mi ovih dana dolazi od bliske osobe koja je imala prilike porazgovarati sa starim prijateljima sa studija u inozemstvu, od kojih jedan, porijeklom s Bliskog istoka, sad radi za policiju jedne zapadne države koji pored uredskog posla obavlja i posao agenta na terenu, sa zadatkom da se ubaci u redove islamista i sazna što spremaju, kaže da najgore tek slijedi: idući udari će biti prvenstveno na djecu. Problem s ISIL-om je što on gotovo posve kontrolira islamsku zajednicu u državama EU. Kao i IRA sedamdesetih, i oni ubijaju svakog za kog posumnjaju da je izdajica njihove stvari i da je u dosluhu s nevjernicima, samo što su to oni malo proširili, pa pobiju bez pardona cijelu obitelj do trećeg koljena. Islamisti su, kaže, iznimno dobro organizirani. Dosadašnji napadi su, prema njihovim planovima, tek početak. Namjeravaju uvesti totalan strah među zapadnjake, napadati žene i djecu, škole i vrtiće, bolnice. Nitko i nigdje se ne smije osjećati sigurnim. No najbitnije od onog što je rekao je da oni nas u potpunosti preziru i smatraju slabijim, nižim bićima. No za islamiste je sve to samo znak slabosti i dekadencije zapada, i samo je sa svakim takvim popuštanjem sve više onih koji se priklanjaju islamistima. Sa svakim popuštanjem s naše strane, oni nas samo sve više preziru kao kukavice i slabiće bez časti i dostojanstva, koje treba jednostavno zatrti. S druge strane, postoje oni koji bi prešli na našu stranu, u smislu da bi htjeli miran suživot sa zapadnjacima, i tu prednjače oni koji dolaze iz ratom razorene, ali civilizacijski od Pakistana i sličnih država iz kojih dolazi većina terorista kudikamo naprednije Sirije. No oni šute: ako islamisti samo nanjuše da je netko sumnjiv, oni mu zaprijete ubojstvom cijele obitelji — pa ljudi iz straha pristaju biti pasivni. Nitko ne želi cinkati islamiste policiji. Bijeli zapadnjaci pak u te krugove ionako nemaju pristupa, policija je posve nemoćna jer se sve događa u zatvorenim krugovima. Mogu jedini pokušati uvaliti nekog svojeg provjerenog čovjeka islamskog porijekla među njih, no tom je glava stalno u torbi, malo tko je spreman riskirati glavu, a i nisu svi pouzdani: uvijek je pitanje kome smijete vjerovati. Ukratko: oni su posve spremni pobiti sve muslimane koji im se suprotstave — i vrlo su odlučni u namjeri pokoravanja zapada. Masovna ubojstva imaju i drugi cilj osim širenja straha i pasiviziranja zapadnjaka — promjenu demografije istrijebljenjem bijelaca. Naš odgovor A što je odgovor zapada na teror? O tome sam i previše puta pisao. Ovog puta herojem je proglašen mladić koji je s pivom u ruci potrčao za teroristima. Lijepo, eto, nije pobjegao. Recimo da nije, iako fotografija govori suprotno. Da je umjesto pive imao kalašnjikov u ruci, možda bi njegov čin i imao značaja, ovako, sve je to patetično i jadno. Prava slika je ova: Englezi piju pivo dok im Arapi kolju žene i djecu, i zapravo ne poduzimaju ništa, ili bar ništa učinkovito. I hrpa mladih, zdravih bijelih Engleza s pivama u rukama bježi s mjesta gdje Arapi kolju. U Teksasu nitko ne bi osam i pol minuta čekao policiju, jer su u međuvremenu Alahovi koljači obavili svoj posao. Netko bi izvukao pištolj i upucao ih, ne bi gledali kako kolju žene. Ali mi se protiv terorizma branimo strožom kontrolom oružja, tako da se ljudi nemaju čime braniti kad su napadnuti. Heroje se traži nakon svakog napada, no pravih heroja nema: nitko nije uspio napraviti baš ništa, spriječiti niti jednog mesara u ostvarenju planova. Neuspjeh zapada u obrani od terorizma hrani terorizam. Još gore: Preziru nas s pravom. Mi ni ne pokušavamo zaštititi nedužne ljude na ulici, djecu i žene, u ime kretenskih ideologija ponašamo se kao rani kršćani koji su pjevali dok su ih bacali lavovima, u nadi da će to polučiti nekakav rezultat. Neće, samo će više razbjesniti islamiste. I uvjeriti ih da nismo vrijedni poštovanja, pa time ni življenja. Pa to je ludilo! Na udaru su uvijek Orban, Trump, Marine Le Pen, Frauke Petry — ljudi koji su pokušali raditi svoj posao: a to je zaštititi živote svojih građana, i svoje granice od agresora. Što je posao političkih lidera otkad postoje. Svaki narod je kad tad bio podjarmljen od drugog ali Arapi praktički nikad od zapadnjaka! Ne ubijaju po zapadu ljudi iz bivših britanskih kolonija, nego iz zemalja koje to nikad nisu bile. Takvi filozofi naravno nemaju odgovor na pitanje zašto islamisti ubijaju po Njemačkoj, čiji se kolonijalni imperij sastojao otprilike od tvornice kobasica u Tanganjiki, ili Švedskoj, ili na Filipinima. Ono s čim terorizam ima veze je broj muslimana na zapadu, i dovlačenje miljuna istih u režiji Sorosevih udruga. I naravno činjenica da je zapad napustio zdrav razum u ime nekakve idiotske ideologije po kojoj su svi ljudi isti, sve religije iste, i sve je općenito isto. A civilizacije otkad postoje opstaju na lučenju dobra od zla, vrijednog od bezvrijednog, korisnog od beskorisnog, moralnog od nemoralnog, pa u konačnici i svojeg od tuđeg. Jer to što oni govore i jest povijesni revizionizam bez ikakvog uporišta u stvarnosti. Kao što su tumačenja da oni nas ubijaju ovdje jer mi ratujemo po njihovim zemljama posve neutemeljena na bilo čemu činjenično utvrđenom, osim na običnom trolanju: nitko nije nikad uspostavio nikakvu logičnu vezu između ratova na Bliskom istoku, gdje uostalom u osnovi ratuju muslimani protiv muslimana, i gdje uostalom zapad podržava ISIL a napada njegove neprijatelje poput Asada, pa bi slijedom toga ISIL po logici stvari trebao dizati spomenike zapadnim vladama, jer bi bez njih i Turske već bili pometeni od Hezbolaha i sirijske vojske, te Rusa. Odnosno, da nas treba sve pobiti čisto zato jer nismo muslimani. I oni to rade, zato jer to — mogu. Jer mi nemamo učinkovit način da ih spriječimo. Drugih stvarnog razloga nema, i sva druga tumačenja trebaju biti tretirana kao ono što stvarno jesu, podrška teroristima. U tisku i svugdje drugdje. Ali mi radije proganjamo kritičare zločinačke politike poticanja masovne imigracije neeuropskih naroda u Europu. Što stvari idu dalje, veće su šanse da se to dogodi. Ili to, ili će se morati prikloniti ISIL-u. To je jedan od ciljeva ISIL-a i na dobrom su putu da ga postignu. Dakle, prvo treba zabraniti apologetiku i pravdanje terorizma, potom treba proglasiti ratno stanje i definirati neprijatelja. U Drugom svjetskom ratu SAD su uredno potrpale sve Japance u sabirne logore u kojima ih nitko nije maltretirao, nikom nije pala dlaka s glave, ali su bili pod nadzorom jer SAD su znale da među njima ima onih lojalnih Imperiju, da ih ima dosta, da će vršiti sabotaže i terorističke činove, ali nisu znali tko su i nisu imali načina da to saznaju. Izolaciju ili strogi nadzor svih onih za koje nismo sigurni na čijoj su strani u ratu koji je islam proglasio civilizaciji ne treba posve odbaciti kao opciju, jer zbog nedjelovanja druge opcije polako ponestaju. Islamisti su u ovom trenutku, sviđalo se kome ili ne, u velikoj prednosti, i ne vidim gdje zapad uopće ima prostor za suzbijanje tog zla. Ali za početak, treba znati jednu stvar: to neće prestati samo od sebe ni po Duhu svetom. Psihijatri koji su izučavali serijske ubojice su složni u nekim stvarima: nitko od njih nikad nije prestao ubijati dok nije bio spriječen višom silom. Dakle, uhićen ili usmrćen. I drugo, gotovo ih je nemoguće identificirati jer ne postoji veza između njih i žrtve — žrtve biraju slučajnim odabirom — niti imaju motiv osim vlastitog ludila. Ukratko, ovo jest rat do istrijebljenja, nismo ga mi proglasili ali ISIL jest, samo što nitko na zapadu to ne želi priznati. Kao što ne želimo priznati ni to da su oni u ovom trenutku u velikoj prednosti, a mi ne znamo niti što nam je činiti. A ako i znamo, ne usuđujemo se to izustiti.